Praštanje je jedan od najzahtjevnijih nauka kršćanstva, ističe vlč. Mike Schmitz. To je jedan od ključnih nauka. Ljudi misle da su druge stvari teže, no ako vas je netko ikada povrijedio, znate kako je praštanje jedan od najradikalnijih i najtežih nauka. Čak u molitvi Očenaša molimo Gospodina da nam ne otpusti naše dugove ako mi ne možemo drugima otpustiti njihove.

Ne morate zaboraviti bol kako biste praštali

Ljudi se često bore s praštanjem. Pitaju se – što to uopće znači? Najprije, praštati ne znači da više niste povrijeđeni. Ne znači da opet morate biti prijatelji s tom osobom i ne znači da im opet vjerujete. Ljudi ponekad misle kako praštanje znači da se više ne osjećamo loše ili ljuto.

Ne morate prestati biti povrijeđeni jer praštate

Ne morate „osjećati“ da ste nekome oprostili jer ono nije osjećaj, već odluka. Ne morate prestati biti povrijeđeni jer praštate – ponekad stvari koji su nam drugi učinili nažao zaista bole. Dakle, ne moramo to prebroditi kako bismo bili u stanju nekome oprostiti, jer inače bismo zapeli u toj boli. Na koncu, ne morate opet vjerovati toj osobi kako biste joj oprostili. Ipak, na neki način, kada vam netko učini nešto nažao, pokazuju kako im se ne može vjerovati.

Pravda i praštanje

Dakle, kako shvatiti praštanje? Ono možemo shvatiti jedino u kontekstu pravde. Pravda se zasniva na tome što ja dugujem drugoj osobi, ili što ona duguje meni. Ako to stavimo u kontekstu praštanja, govorimo: „Neću od tebe tražiti da mi vratiš dug“. Pogledajmo u evanđelju, gdje Isus govori o gospodaru i sluzi koji mu duguje veliku svotu novaca, puno više nego što bi mu mogao vratiti za vrijeme života. Stoga sluga moli za oprost, a gospodar mu otpusti dug. No, poslije sluga otiđe i susretne drugog slugu koji mu duguje nešto manje novaca. Zgrabi ga i traži da mu vrati ono što mu duguje.

Božjom milošću, neću od tebe zahtijevati da mi vratiš dug.

To su dvije različite perspektive. Prvo je praštanje, koje mora biti popraćeno pravdom. Jer pravda znači: „znam što mi duguješ“. Ako vas je netko povrijedio, nije ni loše zapisati – što mi druga osoba duguje. Što su ti oduzeli? Možda je riječ o tome da vam je netko svojim djelima oduzeo povjerenje, što se preslikava na vaše druge odnose. Dobro je pogledati, na neki način zbrojiti, što vam drugi duguje. No, isto tako je ključan idući korak. Treba pogledati taj popis i reći: „Božjom milošću, oslobađam te. Božjom milošću, neću od tebe zahtijevati da mi vratiš dug“.

Bez Božje milosti, praštanje nije moguće

Možemo i dalje biti u boli, biti ranjeni, možda ćemo i više puta morati odlučiti drugome oprostiti. No praštanje nam daje slobodu ići naprijed. Nismo se usidrili u tome da drugoga zgrabimo i zahtijevamo povratak duga. Već govorimo: „Ono što si učinio, zaista me koštalo. No, otpuštam ti dug. Neću od tebe zahtijevati da mi to vratiš. S Božjom milošću, idem dalje“. Ovo ne možemo bez Božje milosti, stoga prije poduzimanja bilo kakvog koraka, tražite od Duha Svetoga da vam pomogne. Pitajte Krista da vam usmjeri misli i djela. Vjerujte Ocu u svemu ovome.