Malo ljudi prisjetit će se 2020. godine s lijepim uspomenama, malo ljudi suočit će s 2021. bez izvjesne tjeskobe. Obje su pozicije razumljive, možda čak i neizbježne. Ali kako se Kristov učenik koji je preživio oluju 2020. suočava s misterijem 2021. godine? Pa, postoji nekoliko pogrešaka koje treba izbjegavati. Recimo, pretjerani optimizam  u kombinaciji sa samouvjerenim: „Ne brini! Samo znam da će sve biti u redu!” To bi me vjerojatno samo isprovociralo na verbalno zlostavljanje ili još i nešto gore, piše Robert McTeigue za Aleteiu. S druge strane, postoji mračnija opcija, put koji više odgovara mom visoko razvijenom melankoličnom temperamentu, a to je sumorni očaj: „Osuđeni smo! Pogoršat će se prije nego što se pogorša! Božji sud je na nama! Pomolimo se za brzu i milosrdnu smrt da ne bismo zavidjeli mrtvima.” Taj zasljepljujući odgovor na tamu (stvarnu i zamišljenu tamu) blokira put milosti i koči sve prirodne vrline. Ljudi koji vole svoju djecu suzdržat će se da ne krenu u ovom smjeru. 

Ako želite nasmijati Boga, recite mu svoje planove!

Što bismo onda mi Kristovi učenici trebali činiti s obzirom na kraj jedne i početak druge godine? Sjetite se stare šale: “Ako želite nasmijati Boga, recite mu svoje planove!” U toj izjavi ima grumen mudrosti, ali također i nekoliko zrna otrova. Mudrost se krije u prepoznavanju da Božje znanje, dobrota i snaga beskrajno nadmašuju naše vlastite, a mi jednostavno nismo sposobni oblikovati svijet prema svojim spoznajama, nadahnućima i sklonostima. Postajući stariji iza sebe vidim razvaline tolikih mojih planova i odluka. Život me više puta podsjetio da je puno veći od mene. Ne želim time reći da svi jednostavno odustanemo i pustimo da nas plima odnese. 

Izvršimo svoju dužnost

Umjesto toga, savjetovat ću da radimo nešto što je istovremeno i skromno i smjelo: izvršimo svoju dužnost. Ispunimo svoje obveze i obećanja. Na primjer: pojavit ću se spreman za misu točno na vrijeme; odgovorit ću na e-poštu, telefonske pozive i platiti račune; upravljat ću svojim vremenom, energijom i snagama u svjetlu onoga što Bog i moji bližnji očekuju od mene. Slab i ograničen kakav jesam, odlučit ću se ponašati kao onaj koji živi u nesigurnom svijetu i koji je siguran da će se na kraju svojih dana morati suočiti s Bogom. Kad budem zbunjen, obeshrabren, uplašen, u iskušenju ili boli, pitat ću: “Što dobroga mogu učiniti sada?” A ako mi se ni to ne da, pitat ću se: “Što sada mogu učiniti da dokažem Bogu da sam zahvalan za sve Njegove milosti i blagoslove?”

Ne znam što mi 2021. sprema. Suočavam se s nepoznatim, ali s pouzdanjem i sigurnošću da nam vjerni Bog pruža samo ono što je potrebno za naše spasenje. I, ako Bog zatraži moje mišljenje, reći ću mu da bih jako volio da 2021. bude bolja od 2020. godine.

Foto: Pixabay