María Martínez Gómez, bivša medicinska sestra koja je sudjelovala u obavljanju pobačaja u Bilbau u Španjolskoj, nekada se nazivala imenom "Amaya". Neočekivano iskustvo na najneočekivanijim mjestima potaknulo je Gómez da promijeni ne samo svoje ime, već i cjelokupni pogled na život.
Gómez je podijelila svoje svjedočanstvo i priču o obraćenju krajem svibnja na konferenciji u San Sebastianu, prenosi Catholic News Agency. Tamo je objasnila što ju je potaknulo da, kao medicinska sestra koja je sudjelovala u obavljanju pobačaja i mrzila sve što je na bilo koji način bilo povezano s Katoličkom crkvom, postane pobožna katolička obraćenica.
Iako je krštena u Katoličkoj crkvi, Gómez nije prakticirala vjeru. Radila je u poliklinici kao medicinska sestra koja je pripremala žene za kirurški pobačaj. Radeći u klinici, rekla je, lagala je samoj sebi o tome što radi. Jednom je prilikom pitala kolegu je li ono što vidi zapravo bebino stopalo. On ju je uspio uvjeriti da je to samo krvni ugrušak.
Zbog stresa na poslu počela je gubiti kosu. Gómez je istaknula kako klinike za pobačaj poduzimaju sve moguće korake kako se žene ne bi predomislile. Također, žene se prije pothvata odvoji od njihovih partnera kako bi ih se “udaljilo od stvarnosti”. Njezin je posao bio držati ih za ruke i održavati mirnima dok traje postupak pobačaja.
Gómez je rekla kako su ponekad žene bile toliko traumatizirane onime što proživljavaju da su mislile kako se još nisu podvrgnule pobačaju te su je molile da spriječi postupak. No, njezin je posao tada bio objasniti im kako su u stvari već učinile pobačaj.
Ambijent u kojem je radila, istaknula je, bio je u potpunosti motiviran novcem i pohlepom. Gómez je na kraju napustila industriju pobačaja i krenula u školu za fizioterapiju. Naposljetku se i njezin brak raspao te se preselila u Nepal kako bi pomogla stanovništvu pri oporavku od potresa 2017. Ondje, u zemlji s više od 80 % hinduista i manje od jedan posto kršćana, se susrela s Kristom.
U Katmanduu je Gómez upoznala sestre Majke Terezije – Misionarke ljubavi. U početku joj nije bilo drago što je upoznala sestre te nije željela razgovarati s njima jer je mrzila Majku Tereziju. No, slučajni susret na ulici, gdje ju je jedna od sestara uhvatila za ruku i rekla “pođi sa mnom”, snažno ju je pogodio. Na kraju je odlučila otići do njihovog samostana.
Dobri Pastir, u svojoj beskrajnoj milosti, odlučio je pozvati izgubljenu i nesretnu ovcu što sam bila ja.
Sestre su joj rekle da ponovno dođe jer tada u samostanu nije bila jedina sestra koja je govorila španjolski. Predložile su joj da dođe na misu u 6 sati. Negodujući, vratila se na jutarnju misu.
Misa je bila slavljena na engleskom jeziku kojeg Gómez nije dobro govorila pa nije obraćala previše pozornosti na sve što se događalo. No, u jednom je trenutku čula glas na španjolskom jeziku koji joj je rekao: “Dobrodošla kući”. U početku je bila zbunjena, a onda je ponovno čula isti glas: “Dobrodošla kući. Koliko ti je trebalo da me zavoliš!”.
“Bio je to Kristov križ koji je razgovarao sa mnom”, objasnila je.
Rekla je kako se u tome trenutku osjećala kao da je “Dobri Pastir, u svojoj beskrajnoj milosti, odlučio pozvati izgubljenu i nesretnu ovcu što sam bila ja”. Istaknula je kako je u tome trenutku osjetila da su joj svi grijesi oprošteni te je legla na pod, jecajući sljedeća tri sata.
Zbog tog se iskustva osjetila blagoslovljenom, voljenom i oživljenom. Sestre, koje su se cijelo vrijeme molile uz nju, rekle su joj da se od toga trenutka zove Marija. Poslije su joj sestre objasnile da su cijelu godinu molile da im volonter fizioterapeut dođe u Katmandu. Sestra koja ju je na ulici uhvatila za ruku dobila je poticaj Duha Svetoga kako je Gómez “ona koju su čekale”.
Bila sam suha kost u toj dolini, ali On me odlučio oživjeti. To je Božje Milosrđe.
“One nisu znale da je Majka Terezija igrala dvostruku igru”, rekla je Gómez. “Ona im je dovela fizioterapeuta, a one su meni zauzvrat pomogle da promijenim i izliječim svoje srce. Nisu znale da će biti svjedokinje susreta izgubljenog sina i njegova Oca”, rekla je.
Gómez je četiri mjeseca ostala s Misionarkama ljubavi, pomažući sestri s ozlijeđenim leđima i drugoj s ozlijeđenim zglobom da se oporave. Učila je i djecu, o kojima sestre brinu, kako provesti osnovnu rehabilitaciju i fizikalnu terapiju za sestre. Nakon nekog vremena istekla joj je viza i vratila se, nakon mnogo molitve, u Španjolsku. Na blagdan svete Klare susrela je sestre klarise i prepustila se duhovnom vodstvu jedne od sestara.
“Bila sam suha kost u toj dolini, ali On me odlučio oživjeti”, rekla je Gómez. “To je Božje Milosrđe”.