Sestrinim svjedočanstvom Eva je, kako piše, odlučila započeti ovo predivno vrijeme adventa, iščekivanja dolaska našeg Spasitelja, Isusa Krista. Njezinu objavu prenosimo u cijelosti.

“Mama. Koliko jednostavna riječ, a toliko moćna i blagoslovljena! Djeca su čudesna, predivna i čista bića. Moja djevojčica Franciska, moja ljubav, moja snaga, utjeha, smisao, ma nabrajala bi u nedogled. Toliko sam Bogu zahvalna na daru majčinstva. Moja istinska želja je ostvarena. Dobila sam titulu majke, da titulu, za mene je to nešto posebno i veliko! Kraj svoje divne majke, naučila sam kako je samo jedno bitno, ljubiti i biti ljubljen, samo to. Ona mi je pokazala svojim primjerom i svojom neizmjernom ljubavlju, da u životu jedino to ima smisla, a onda po tome dolaze mnogi blagoslovi.

Biti majka, poseban je dar koji ponekad uključuje veliku žrtvu, odricanje, umiranje sebi, no plodovi su stostruko veći od toga

Danas sam ja mama i sve više shvaćam koliko sam ispunjena i sretna. Svaki novi dan mi započinje osmijehom moje predivne djevojčice od Boga dane. Biti majka, poseban je dar koji ponekad uključuje veliku žrtvu, odricanje, umiranje sebi, no plodovi su stostruko veći od toga. Samo su dokaz koliko svaka žrtva ima smisla, ali svaka! Žrtva, koja me još više jača i zbližava s Bogom i našom Nebeskom Majčicom koja je sa svojim Sinom prolazila sve: bol, suze, krv, radost, uskrsnuće. Bog mi daje neizmjernu snagu kad sam možda već toliko izmorena, a onda, snaga dolazi preko dječjeg osmijeha, zagrljaja, muža, koji je uz mene u svakom trenutku. Posebni su takvi trenuci u kojima Bog djeluje preko drugih. Kad na kraju dana vidiš sretno dijete shvatiš, kako ti je to najljepši poklon, shvatiš, kako ti ništa u životu nije potrebno. Samo ljubav, ona zaista sve pobjeđuje.

Ona sad od nas uči, sve što čuje i vidi, upija, što znači da je nama to na veliku izgradnju…

Vrijeme prebrzo leti, to posebno vidim otkad imam Francisku, godina je prošla, ljubav je sve veća. Sve više cijenim svaki trenutak proveden s njom, s mojom malom obitelji koja je moje utočište i mir. Ona sad od nas uči, sve što čuje i vidi, upija, što znači da je nama to na veliku izgradnju jer sve što radimo, govorimo, mora biti prožeto s puno ljubavi i pažnje. Svaki dan molimo zajedno i usađujemo joj ljubav prema Bogu. Živimo blizu crkve i svaki put kad bi zazvonila crkvena zvona, ona nas pogleda, sklopi ruke, a mi ukratko izrečemo molitvu i pomolimo se.

Još kad je rasla ispod mog srca, spoznala sam mnogo stvari, a kroz porod i trenutak kad sam ju primila u ruke osjetila sam živog Isusa…

Nekad nisam toliko obraćala pažnju na zvona, ali sad se svaki put prekrižimo i izrečemo kratku molitvu zahvale, dakle, ona nas potiče na molitvu, nije li to prekrasno? Zapravo, mi preko nje učimo sve ono što je zapravo i najbitnije u ovom svijetu. Osmijeh koji liječi, zagrljaj koji jača, ljubav koja daje snage za daljnje borbe, pobjede. Koliko je malo potrebno za sreću. Kraj djeteta se nanovo rađaš i spoznaješ istinske životne vrijednosti. Zbog nje sam osjetila u srcu, što znači dubinski i istinski zahvaljivati. Još kad je rasla ispod mog srca, spoznala sam mnogo stvari, a kroz porod i trenutak kad sam ju primila u ruke, osjetila sam živog Isusa, neopisivo. Po patnji i boli, osjetila sam onu istinsku ljubav.

Velika je milost nama ženama rađati novi život, po tome se suobličujemo s Tobom Isuse , nešto predivno, ne ovozemaljsko! Hvala ti Bože na životu moje predrage djevojčice Franciske, vrijeme zaista leti, ali ljubav, ona samo raste iz dana u dan, naš dar, suze zahvalnice su tu, hvala Ti!! Djeca su dar Gospodnji; oni su od njega nagrada. (Psalam 127, 3)”