Kad mu je bilo tek 14 godina, stupio je u dominikance da i sam svojim svetim životom i radom nastavi slavnu tradiciju reda, osobito njegovih velikih svetaca. Teološke je nauke završio u Bologni, u blizini groba sv. Dominika, a 1528. zaređen je za svećenika. Kako je bio veoma pobožan i revan redovnik, poglavari su mu povjeravali važne službe u redu.

Kardinalska čast dodijeljena mu je 1557., a 1566. izabran je za papu uzevši ime Pio V.

U tome svetom Papi došao je na papinsko prijestolje pravi svetac koji se bitno razlikovao od papa renesanse. On je i kao papa provodio strog i jednostavan život redovnika dominikanca, kojemu je svjetski sjaj i raskoš bio posve tuđ. Sličnu strogost tražio je i od svojih suradnika, pa i od cijele Crkve. Iza njegove vanjske strogosti krilo se ipak srce kojemu je bilo mnogo stalo do spasa i duhovnog dobra svih ljudi.

dominikanski habit/ Foto: Dario Zürchauer

Papa je želio biti reformator, a znao je kako svaka zdrava reforma mora početi od svoje kuće, pa je zato počeo s reformom papinskoga dvora, Rimske kurije i biskupije. Svoj je dvor pojednostavio i sjaj sveo na najmanju mjeru. Za svoje suradnike pozvao je u kardinalski zbor ljude vrijedne povjerenja, piše Katolički tjednik.

Borio se protiv simonije, koja je sve do njega cvala i na papinskome dvoru. Odmah je osnovao kardinalsku komisiju za obnovu rimskoga klera. Iz Rima je vrlo oštrim mjerama htio ukloniti sve poroke, iako one nisu bile baš najsretnije i najprikladnije sredstvo.

Papa Pio V. posvetio je puno pozornost provođenju u djelo tridentskih odluka.

Od biskupa je odlučno tražio da stoluju u svojoj biskupiji, sazivaju i održavaju biskupijske sinode, obavljaju vizitacije svojih biskupija, bdiju nad klerom i pukom, promiču katehizaciju i pouku u vjeri. Mnogo je držao i do sjemeništa, u kojima su se po naredbi Sabora imali temeljito odgajati budući svećenici. Bdio je brižno nad obdržavanjem svećeničkog celibata i zakona klauzure po samostanima.

Da bi župnicima olakšao pouku u vjeri, izdao je 1566. Rimski katekizam na latinskom, koji je onda bio prevođen na žive jezike te služio kao priručnik kateheze. Priredio je i izdao novi časoslov i misal, koji je ostao u upotrebi sve do reforme II. vatikanskog sabora.

Katekizam Katoličke crkve / Foto: Hrvoje Josip Bišćan

Uniformirao je liturgiju te dokinuo sve obrede koji nisu bili stariji od 200 godina. Brižno je također pazio da se protestantski nauk ne bi infiltrirao u katoličke zemlje, a osobito u Italiju. Tu je bio strog i neumoljiv. Smatrao je u savjesti da mu je to najstroža dužnost i zato je tako energično bdio nad pravovjerjem. Sve Papino djelovanje bilo je duboko prožeto duhom vjere.

Pred Bogom se osjećao i malenim i kao onaj koji će Njemu polagati račun.

Stoga mu je politika i sve svjetovno bilo strano. Prema njegovu mišljenju Crkvi nisu potrebne nikakve utvrde, nikakvi topovi, nikakva vojska. Njezino oružje su molitva, post, suze i Biblija.

Smatrao je svojom dužnošću i da bdije nad kršćanskim vladarima, stoga se nije susprezao od toga da englesku kraljicu Elizabetu izopći iz Katoličke Crkve.

Bitka kod Lepanta/ Foto: Wikimedia Commons

Organizirao je i križarsku vojnu protiv Turaka, u kojoj su uz Papine čete sudjelovale ponajviše Venecija i Španjolska.

Oružje Crkve su molitva, post, suze i Biblija.

Kršćanska je vojska 1571. kod Lepanta pobijedila tursku silu. U zahvalu za tu veliku pobjedu Papa je za 7. listopada uveo blagdan Gospe od Pobjede., a u Lauretanske litanije uveo je zaziv „Pomoćnica kršćana“. Grgur XIII., njegov neposredni nasljednik, promijenio je naslov blagdana 7. listopada u blagdan Kraljice svete Krunice, koji se kao takav i danas slavi.

Sveti Pio V. proglasio je Tomu Akvinskog naučiteljem Crkve te odredio da njegova Summa theologica mora biti udžbenik za sva katolička sveučilišta.

Umro je 1. svibnja 1572., a žalost je za njim bila sveopća, pa se tako ispunilo njegovo proročanstvo. Klement X. proglasio ga je blaženim, a Klement XI. svetim. Tijelo mu počiva u jednoj pokrajnoj kapeli u bazilici Sv. Marije Velike.