Svi smo osjetili poraznu težinu nepravednih očekivanja.
Možda su mnogi od nas osjećali da se od nas očekuje da budemo superjunaci – da nosimo toliko odgovornosti i stresova, i da sve to radimo s milošću i osmijehom. No, jesmo li pomislili o tome jesmo li ponekad krivi što smo ista nepravedna očekivanja stavili na druge? Možda na naše svećenike, piše Aleteia.

Čak i svećenici trebaju naše molitve – nesumnjivo više od drugih, s obzirom na to da Sotona posebno prezire njihovu službu.

U Brazilu, nakon još jednog slučaja svećenika koji je izvršio samoubojstvo, dvojica svećenika podijelila su svoja razmišljanja na internetu. Neka ove osobne misli budu poziv na molitvu:

“Svećenici su ljudi, sa slabostima i ograničenjima, koji su dali svoje živote za ljubav prema Bogu, Crkvi i svojoj braći i sestrama. Pate, plaču i razbole se …”

Molimo, volimo i čuvajmo svoje svećenike!

Vlč. Serguio Luiz Santos

Pomozi nam nositi križ

Blagoslov / Foto: Dario Zürchauer

“Oni koji nas vide kako se smijemo, molimo, propovijedamo ili pomažemo, ne znaju s kakvim se borbama svakodnevno suočavamo. Nemojte nas gledati samo poput Krista u slavi, jer smo većinom ranjeni, ozlijeđeni, krvavi i puni tuge.”

Iz ljubavi prema Bogu, pomozi nam! Pomozi nam da nosimo križ na mukotrpnom usponu do Kalvarije.

NISMO SUPERHEROJI. Mi smo najmanji među ljudima koje je On odabrao da mu služe. Molite za nas neprestano, osobito kada padnemo!