Tumači Evanđelja kažu kako je Isus nakon uskrsnuća ostao na zemlji da bi hrabrio svoje učenike u vjeri i pripremao ih za poslanje koje im slijedi. Prije, ali i poslije uskrsnuća, Isus se s učenicima okupljao oko stola. Vjernici se danas okupljaju oko euharistije, živog Boga – Isusa, koji je suosjećajan Isus. On uvijek upućuje pogled prema onima koji se nalaze u potrebi.

Euharistija i suosjećanje

Euharistija i suosjećanje, povezane su u ulomku iz petnaeste glave Matejevog evanđelja „kada Isus u više navrata vidi silan narod. (…) Bog je onaj koji vidi u kakvom je stanju narod. Bog nas vidi i poznaje; prepoznaje, vidi i čuje možda ono što i sami ne bismo definirali“, rekao je dr. sc. Bošnjaković.

Euharistija i suosjećanje, povezane su u ulomku iz petnaeste glave Matejevog evanđelja.

Gost emisije govorio je o „mistici otvorenih očiju“ Johanna Babtista Metza koja podrazumijeva glagole vidjeti, primijetiti, razumjeti – drugu osobu u njezinoj patnji te učiniti sve (djelovati) kako bi se kvaliteta života te osobe poboljšala. Bošnjaković ističe kako povećanje kvalitete života drugoga je „definicija“ suosjećajne ljubavi. „Neuroznanost govori da biti suosjećajan znači činiti sebi dobro. Biti dobar prema drugima znači da i sam ubirem plodove dobrobiti“, napominje Bošnjaković.

Bog je onaj koji vidi u kakvom je stanju narod.

Suosjećajnost uključuje čovjeka, to je trenutak u kojem Bog stupa u dijalog. U evanđeoskom ulomku Isus pita učenike koliko kruha imaju za jelo da se narod može nasititi. „Od Boga dolazi inicijativa, nas uključuje, poziva nas da uzmemo udjela u njegovoj logici promišljanja“, objašnjava dr. sc. Bošnjaković.

Povećanje kvalitete života drugoga je „definicija“ suosjećajne ljubavi.

Evanđeosko dijeljenje kruha za čovjeka danas je euharistija, Bog sam. Prelomljena hostija znak je suosjećanja, „lomljenja“ svoga života s drugima. „Euharistija povećava kvalitetu našega života samim time što se hranimo, a onda što nas ona ohrabruje da budemo kruh, a time se povećava kvaliteta našega života“, kazao je te dodao da osobe koje se razdaju drugima, suosjećajne osobe – „radosnije su“.

U emisiji je istaknuta zanimljivost koja ide u korist svemu prethodno rečenome – hebrejski jezik ne poznaje jedninu već množinu. „Nema moga lica bez drugoga“, rekao je dr. sc. Bošnjaković.

Prelomljena hostija znak je suosjećanja, „lomljenja“ svoga života s drugima.

Amoris Laetitia

Osim stola kruha, vjernici se okupljaju i oko stola riječi „u kojem svatko može dobiti nešto za sebe“, kazao je dr. sc. Bošnjaković. Njemu se može pristupiti bez zapreke, ali stolu kruha, ne može.

Istaknula se u emisiji problematika pripuštanja sakramentima, u ovom slučaju euharistiji, rastavljenih i ponovno civilno vjenčanih vjernika ili pak onih koji žive u vanbračnoj zajednici. O toj se temi „govori“ u osmom poglavlju postsinodske apostolske pobudnice „Amoris Laetitia“, koju je nakon čak dvije biskupske sinode posvećene suvremenoj obiteljskoj problematici, napisao papa Franjo.

„Pobudnica uzima u obzir njihovu perspektivu i stvarnost“, istaknuo je Bošnjaković misleći na prethodno spomenutu skupinu. Rekao je kako put suosjećanja znači „vidjeti, razumjeti, nešto od nas dati kako bi tim ljudima bilo lakše i time povećati kvalitetu njihovoga života.“

Prihvatiti, pratiti, u praćenju razlučivati situaciju te uključiti u zajednicu – četiri su radnje na koje pozivaju i naši (nad)biskupi osvrćući se na pobudnicu u kojoj se one iznose. Učenici na putu u Emaus bili su tužni i razočarani, pomalo zbunjeni. Bošnjaković povlači paralelu s onima koji ne mogu pristupiti stolu kruha. Često takvi ne pronađu podršku u zajednici što rezultira tugom kod njih. „Jedan od prvih koraka jest dati njima da govore“, ističe Bošnjaković, i to po Isusovom primjeru.

Put suosjećanja znači „vidjeti, razumjeti, nešto od nas dati kako bi tim ljudima bilo lakše i time povećati kvalitetu njihovoga života.

„Novina, koliko razumijem, u pobudnici jest da je važno razlučivanje. Nisu sve situacije jednake. Nisu se svi iz istih razloga razveli. Ne znamo kolika je ili nije odgovornost tih ljudi. (…) To je novi izazov za nas u Crkvi“, rekao je .

Osobe bi u svojoj savjesti trebale naučiti razlikovati i sazrijevati. „Kako to da su došle u tu situaciju, kolika je njihova odgovornost. Tu se ostavlja mogućnost da se osobama, nakon što su u svojoj savjesti spoznale kako su došle u tu situaciju, u pojedinim situacijama dozvoli pristupiti euharistiji“, zaključio je dr. sc. Bošnjaković.

Emisiju u cijelosti možete poslušati ovdje.