Ne postoji ni jedna osoba na svijetu koja bi mogla reći da joj nije potrebna vrlina strpljivosti. Isus je rekao: “Svojom ćete se postojanošću spasiti” (Lk 21, 19). Stoga, možemo se zaustaviti, pogledati svoj život i postaviti si pitanje: s kim, gdje i kada trebam vrlinu strpljivosti? Ovo pitanje možemo svesti na tri različite razine, prenosi Catholic Exchange. 

Moramo biti strpljivi s drugima – onima koje susrećemo, onima s kojima živimo, onima s kojima radimo, onima s kojima se družimo, onima s kojima dolazimo u kontakt. Zatim, moramo imati stalno i beskrajno strpljenje sa samima sobom. I na kraju, Onaj s kojom se moramo vježbati u strpljivosti, a to često zaboravljamo, jest Bog!

Božji putevi daleko nadilaze naše puteve!

No, moramo biti svjesni teške i okrutne činjenice da će nas ljudi tretirati na pogrešan način, ići nam na živce, provocirati nas i činiti ogorčenima. Zasigurno, dok čitate ovo, imate neku osobu ili više njih na umu – njihov ton glasa, tempo kojim se kreću, izraz lica, riječi koje koriste ili ne koriste, a koje vas izbace iz takta.

Svi poznajemo te ljude, imali smo takvo iskustvo, a vjerojatno i trenutno prolazimo kroz nešto slično. Što učiniti? Jednostavnije je reći nego učiniti, no evo tri jednostavna prijedloga koja vam mogu pomoći u tome!

1. Molitva

Isus kaže da moramo moliti, ali ne samo za one ljude koje smatramo šarmantnima, privlačnima, simpatičnima, svetima i besprijekornima – kao da ti ljudi ionako zaista postoje. Moramo moliti za sve ljude jer ih je stvorio Bog koji voli, a Bog želi da cijelo čovječanstvo postane obitelj u kojoj vladaju vrline ljubavi, suosjećanja, milosrđa i poštovanja. Isus vrlo jasno kaže da čak moramo moliti i za svoje neprijatelje, kao što nas je učio na križu: “Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine”.

2. Poniznost

Budite ponizni kada osjećate nesklonost prema osobi zbog nedostataka koje uočite na njoj. Sjetite se vlastitih mana, koje bi u Božjim očima mogle biti ozbiljnije od onih koje zaista ne možete podnijeti. Bog voli ponizne, a odbija ohole i ponosne. Kad dođete u iskušenje da s visine pogledate na neku osobu, prisjetite se nekog od svojih najvećih neuspjeha ili grijeha, ali i velikoga Božjeg milosrđa koje vam je bilo iskazano. To će vam pomoći da budete suosjećajniji, ljubazniji i strpljiviji prema toj teškoj osobi.

3. Agere Contra

Primijenite u praksi ono što sv. Ignacije Loyola podučava tijekom duhovnih vježbi, a to je koncept agere contra. Ovo je kratka latinska fraza koja doslovno znači “djelovati suprotno”. Stoga, kada dođete u napast da budete nestrpljivi, neljubazni, hladni ili bezobrazni prema određenoj osobi – učinite suprotno!

Osmijeh, lijepa riječ, lijepa gesta ili čak darivanje – sve je to teško, ali Bogu vrlo ugodno! Ova pobjeda nad samim sobom je, iako teška, moguća i postaje znak pobjede Božje milosti u vašem životu.

Strpljenje sa samim sobom

A što je sa strpljenjem prema sebi? Oni koji su takozvani perfekcionisti uvijek će na kraju biti prevareni, posebno sami sobom. Zašto? Iz jednostavnog razloga – živimo u složenom, vrlo nesavršenom i grešnom svijetu! Samo je Bog savršen i čitavo čovječanstvo sastoji se od grešnika, nadamo se, na putu obraćenja. Biblija nas uči da pravednik pada sedam puta dnevno. Isus kaže da onima koji nas vrijeđaju moramo oprostiti ne sedam puta, već 70 puta sedam.

Drugim riječima, iako se moramo neprestano boriti da bismo prevladali svoje grešne tendencije, kao i sam grijeh u svome životu, ne bismo nikada smjeli podleći nestrpljivosti zbog naših padova, a još manje malodušnosti. Zaista, sveci nas uče da je malodušnost smrtni neprijatelj broj jedan nakon samoga grijeha.

Manje samopouzdanja, a više pouzdanja u Boga!

Utemeljitelj Oblati Djevice Marije Bruno Lanteri to je izrazio dvjema kratkim riječima koje govore sve: “Nunc coepi“, što znači “sada počinjem”. Drugim riječima, nakon što padnemo na ovaj ili onaj način, trebali bismo ustati, pobrisati prašinu sa sebe, lansirati se u zagrljaj Boga Oca (slika sv. Terezije iz Lisieuxa) i jednostavno krenuti iznova!

Trebali bismo se više pouzdati u Božju milost nego u svoju ljudsku slabost, sjećajući se riječi velikog apostola sv. Pavla: “Kad sam slab, onda sam jak”. Misionar u Kaliforniji, sv. Junipero Serra skovao je ovu besmrtnu frazu: “Siempre Adelante, siempre Adelante y nunca atras“. To u prijevodu znači: “Uvijek idi naprijed, uvijek idi naprijed i nikad se ne osvrći unazad”.

Stoga, kada padnemo (a nesumnjivo ćemo pasti), nikada ne bismo trebali popustiti malodušju, već se manje pouzdati u sebe, a više u Božju moć u svome životu. Drugim riječima, manje samopouzdanja, a više pouzdanja u Boga! Zajedno sa psalmistom uskliknimo: “Naša je pomoć u imenu Gospodina koji stvori nebo i zemlju”.

Strpljenje s Bogom

Napokon, posljednja i najvažnija osoba s kojom treba biti strpljiv je sam Bog! To će možda iznenaditi mnoge koji u svom srcu misle: “Nikad nisam bio nestrpljiv s Bogom”. Jeste li se ikada molili Bogu i otkrili da vaše molitve nisu uslišane u skladu s vašim kriterijima? Jeste li ikad tražili od Boga da vam pomogne u bolestima i patnjama, no činilo se kao da Bog ne sluša, da je odsutan ili potpuno ravnodušan prema vašoj situaciji? Je li se ikada dogodilo da ste molili devetnicu Bogu, Mariji ili nekom od Božjih anđela ili svetaca, a niste bili uslišani. Umjesto toga, činilo se da se vaša situacija pogoršala?

Naš Bog je Bog beskrajne ljubavi!

Je li se ikada dogodilo da ste molili za obraćenje nekoga i činilo vam se da se apsolutno ništa nije dogodilo? Je li vam se ikada u životu dogodilo da ste s vjerom molili Boga da se planina pomakne, a kad ste se sljedećeg jutra ustali, planina se nije pomaknula ni milimetar?

Uz ove takozvane molitve ili molbe i neriješene probleme ili otežavajuće okolnosti u kojima se činilo kao da Boga doista nije bilo briga, da je ravnodušan ili čak nezainteresiran za vašu nevolju, velika je vjerojatnost da ste postali nestrpljivi prema Bogu do te mjere da ste se čak i naljutili na Boga. Ovo se događa češće nego što smo toga uopće svjesni.

Kako odgovoriti na ovu nevolju?

Naš Bog je Bog beskrajne ljubavi! Naš Bog je Bog beskrajne mudrosti! Međutim, Božji um nije čovjekov um. Njegovi putevi daleko nadilaze naše puteve – u znanju, mudrosti, ljubavi i planiranju. Jedva vidimo dalje od vlastitoga nosa i živimo samo u određenom trenutku. S Bogom nije tako! On živi u vječnoj sadašnjosti.

Vjerujte potpuno i ponizno u Njegovu beskrajnu ljubav!

Za beskonačnog i vječnog Boga prošlost, sadašnjost i budućnost su sve iste. Radi našega obraćenja, posvećenja, ustrajnosti u milosti i vječnog spasenja, Božji planovi i odluke neće uvijek odgovarati našim kriterijima. Međutim, moramo vjerovati u Božji providonosni i ljubavlju ispunjeni naum.

Sve što Bog čini za nas pojedinačno, društveno i duhovno uvijek je – u široj perspektivi i u svjetlu vječnosti – za naše dobro. Stoga, nastojte ne biti nestrpljivi s Bogom već mu vjerujte – vjerujte potpuno i ponizno u Njegovu beskrajnu ljubav prema vama. Molimo Gospu, koja je stajala ispod križa gledajući Isusa kako pati i umire, da bismo imali veliko povjerenje i strpljenje u Božji plan za naš život!