Sv. Faustina je redovito sv. Josipu molila ovu molitvu:

Spomeni se, čisti zaručniče blažene Djevice Marije, te slatki moj zaštitniče sveti Josipe, kako se još nije čulo, da se itko u tvoju zaštitu preporučio i u tebe pomoć tražio, a da je nije dobio. S tim pouzdanjem dolazim i ja preda te, pa ti se preporučujem. Nemoj prezreti moje molitve, poočime Isusov, nego je milostivo primi i usliši. Amen!

Iz Dnevnika sv. Faustine o sv. Josipu

Sveti Josip je želio da njegujem stalnu pobožnost prema njemu. Želio je da svakodnevno molim tri Očenaša, Zdravomarije i Slavaocu i jednom Spomeni se…[i]. Pogledao me velikom blagošću, dao mi osjetiti da brižno bdije nad ovim djelom i obećao mi svoju posebnu pomoć i zaštitu. Svakodnevno molim te molitve koje je tražio i osjećam njegovu osobitu zaštitu. (Dn 1203)

+ Došavši na Polnoćku, odmah na početku svete mise uronila sam u duboku sabranost: vidjela sam betlehemsku spilju ispunjenu velikom svjetlošću. Presveta Djevica s velikom je ljubavlju zamatala Isusa u pelenice, a Josip je još spavao. Tek kad je Majka položila Isusa u jaslice, svjetlost je Božja probudila i Josipa. I on je molio. Ubrzo sam ostala nasamo s malenim Isusom koji je ispružio prema meni svoje ručice, a ja sam razumjela da Ga trebam uzeti u svoje naručje. Isus je prislonio svoju glavicu na moje srce i svojim mi je dubokim pogledom dao spoznati da mu je dobro na mome srcu. U tom je trenutku Isus iščeznuo, a zazvonilo je zvonce za svetu pričest (58). Moja je duša gubila prisebnost od silne radosti. (Dn 1442)

Svakodnevno molim te molitve koje je tražio i osjećam njegovu osobitu zaštitu.

2. veljače [1936.]. Već od jutra, kada se probudih na zvuk zvona, obuzela me neka pospanost i nisam mogla doći k sebi. Skočila sam po hladnu vodu i nakon dvije minute pospanost me napustila. Došavši na razmatranje (70) bezbroj nedorečenih misli vrtilo mi se po glavi i svo vrijeme razmatranja provela sam u borbi. Isto se dogodilo i za vrijeme molitve, no kad je započela sveta misa, mojom je dušom zavladao neobičan mir i radost. Tada sam ugledala Presvetu Djevicu s Djetešcem Isusom i sv. Djedicu[ii], koji je stao iza Majke Božje. Presveta Majka mi je rekla: “Evo ti najdragocjenije Blago.” I dala mi je Dijete Isusa. Kada sam primila Djetešce Isusa na ruke, Majka Božja i sv. Josip su iščeznuli; ostala sam sama s Djetetom Isusom. (Dn 608)

Ne želim ništa doli ispuniti Njegovu svetu volju. Sjedinjujem se s Majkom Božjom, i napuštam Nazaret, a idem u Betlehem. Ondje ću provesti svetkovinu Božića, među strancima, ali s Isusom, Marijom i Josipom, jer je to volja Božja. Nastojim u svemu vršiti Božju volju, i ne želim zdravlje više od smrti – potpuno sam se predala u Njegovo beskrajno milosrđe i kao malo dijete živim u najvećem miru. Trudim se samo da moja ljubav prema Njemu bude uvijek dublja i čišća, da bude ugodna Njegovomu Božanskom pogledu. (Dn 795)

Izvor: S. M. Faustina, Dnevnik. Milosrđe Božje u mojoj duši, Družba svećenika Srca Isusova, dehonijanci, Zagreb 2016., prenosi Božje milosrđe

[i] Spomeni se… molitva sv. Bernarda, prvotno posvećena Blaženoj Djevici Mariji, koja je prilagođena štovanju sv. Josipa, i koja se nekada svakodnevno molila u Družbi Naše Gospe od Milosrđa. Zastupljena je i u molitveniku Srce Isusovo spasenje naše, Družba Isusova, Zagreb, str. 134

[ii] „Sveti Djedica“ – tako s. Faustina naziva sv. Josipa u duhu određene kršćanske tradicije prema kojoj je sv. Josip bio već u poodmakloj dobi kada se rodio Isus.