1. Mogu li razgovarati i slušati Boga?

Da. U Starom zavjetu Abraham, Mojsije i proroci razgovarali su s Bogom i čuli njegov glas. U Novom zavjetu Isus nas uči kako se odnositi prema Bogu, našem Ocu. Tijekom stoljeća tisuće ljudi doživjelo je iskustvo molitve. Sveci su dokaz Božje potrage za ljudima – za svakim od nas – u svim godinama i okolnostima, i da se svi možemo odazvati i razgovarati s njim, piše Opus Dei.

Da bismo slušali Gospodina, moramo naučiti kontemplirati, osjećati njegovu stalnu prisutnost u našim životima, moramo zastati i porazgovarati s njim, dati mu prostora u molitvi.

„Da bismo slušali Gospodina, moramo naučiti kontemplirati, osjećati njegovu stalnu prisutnost u našim životima, moramo zastati i porazgovarati s njim, dati mu prostora u molitvi. Svatko od nas, pa i vi dječaci i djevojke, mladi, tako mnogi od vas ovdje jutros trebali bi se zapitati: ‘Koliko prostora dajem Gospodinu? Zastajem li da razgovaram s njim?’ Još od malih nogu roditelji su nas učili da dan započinjemo i završavamo molitvom, da osjećamo da nas prati prijateljstvo i ljubav Božja. Sjećajmo se više Gospodina u svakodnevnom životu!” (Papa Franjo, audijencija, 1. svibnja 2013.)

2. Kako mogu moliti? Što je molitva?

Svi su ljudi pozvani komunicirati s Bogom. U stvaranju Bog poziva svako biće iz ništavila u postojanje. Čak i nakon što je grijehom izgubio svoju sličnost s Bogom, čovjek je slika svoga Stvoritelja i zadržava čežnju za Onim koji ga poziva u postojanje.

Bog svakog čovjeka neumorno poziva na tajanstveni susret koji je molitva.

Bog svakog čovjeka neumorno poziva na tajanstveni susret koji je molitva. On preuzima inicijativu u molitvi, stavljajući u nas želju da ga vidimo, razgovaramo i dijelimo svoj život s njim. Molitva, slušanje i govorenje Bogu, odgovor je na ovu Božju inicijativu.

„Odakle dolazi molitva? Bilo da se molitva izražava riječima ili gestama, cijeli je čovjek taj koji moli. Ali u imenovanju izvora molitve Sveto pismo ponekad govori o duši ili duhu, ali najčešće o srcu (više nego tisuću puta). Prema Svetom pismu, srce je ono koje moli. Ako je naše srce daleko od Boga, riječi molitve su uzaludne.“

Prema Svetom pismu, srce je ono koje moli. Ako je naše srce daleko od Boga, riječi molitve su uzaludne.

„Srce je prebivalište gdje sam, gdje živim; prema semitskom ili biblijskom izrazu, srce je mjesto “u koje se povlačim”. Srce je naše skriveno središte, izvan dosega našeg razuma i volje; samo Duh Božji može dokučiti ljudsko srce i upoznati ga u potpunosti. Srce je mjesto odluke, dublje od naših psihičkih poriva. To je mjesto istine, gdje biramo život ili smrt. To je mjesto susreta, jer kao slika Božja živimo u odnosu: to je mjesto saveza” (Katekizam Katoličke Crkve, 2562-2563).

Molitva se ne svodi na spontano izbijanje unutarnjeg poriva: za molitvu je potrebno htjeti moliti i naučiti moliti. Učimo govoriti Bogu kroz Crkvu: slušajući Božju riječ, čitajući Evanđelje i, prije svega, nasljedujući Isusov primjer.

Razmatraj sa svetim Josemarijom

• “Minute šutnje” – Neka to ostane za one koji imaju suho srce. Mi katolici, djeca Božja, govorimo s našim Ocem koji je na nebesima. (Put, 115)

• Svaki dan svakako treba posvetiti neko vrijeme posebno Bogu, uzdižući svoje misli k njemu, bez ikakve potrebe da nam riječi dolaze na usta, jer se pjevaju u našem srcu. Pred Svetohraništem, blizu onoga koji je tu ostao iz Ljubavi. Ako to nije moguće, možemo moliti bilo gdje jer je naš Bog u milosti neizrecivo prisutan u srcu svake duše. (Prijatelji Božji, 249)

• Pogledaj malo, koji skup besmislenih razloga ti iznosi neprijatelj da bi te naveo na zanemarivanje molitve: „Nedostaje mi vremena” – dok ga naprotiv stalno gubiš; „To nije za mene”, „Suho mi je srce”.

U molitvi nije riječ o govorenju i slušanju, nego o ljubavi. A ljubi se, nastojeći reći nešto Gospodinu, ako se i ne kaže ništa.(Brazda, 464)

• Kad god u našim srcima osjetimo želju za poboljšanjem, želju da velikodušnije odgovorimo našem Gospodinu, i tražimo nešto što će nas voditi, zvijezdu sjevernjaču koja će voditi naše živote kao kršćana, Duh Sveti će nas podsjetiti na riječi Evanđelja da ‘neprestano trebamo moliti i nikada se ne obeshrabriti’. Molitva je temelj svakog nadnaravnog pothvata. S molitvom smo svi moćni; bez toga, ako bismo je zanemarili, ništa ne bismo postigli. (Prijatelji Božji, 238)

4. Postoje li različite vrste molitve?

„Duh Sveti koji poučava Crkvu i podsjeća je na sve što je Isus rekao, također je poučava u molitvenom životu, nadahnjujući nove izričaje istih temeljnih oblika molitve: blagoslova, prošnje, zagovora, zahvale i slavljenja.“

Molitva zagovora sastoji se u traženju u ime drugoga. Ne poznaje granice i proteže se do neprijatelja.

„Budući da Bog blagoslivlja ljudsko srce, ono može zauzvrat blagosloviti njega koji je izvor svakog blagoslova. Oprost, potraga za Kraljevstvom i svaka istinska potreba predmet su molitve prošnje. Molitva zagovora sastoji se u traženju u ime drugoga. Ne poznaje granice i proteže se do neprijatelja. Svaka radost i patnja, svaki događaj i potreba mogu postati predmetom zahvaljivanja koje, sudjelujući u onom Kristovu, treba ispuniti cijeli život: ‘Zahvaljujte u svemu’ ( 1. Sol 5,18). Molitva hvale posve je nenavezana i uzdiže se do Boga, hvali ga i daje mu slavu radi njega samoga, ne samo zbog onoga što je učinio, već jednostavno zato što ON JEST” (Katekizam Katoličke Crkve, 2644-2649).

Razmatraj sa svetim Josemarijom

• Pisao si mi: “Moliti znači govoriti s Bogom. Ali o čemu govoriti?” – O čemu? O Njemu, o sebi: o svojim radostima, žalostima, uspjesima, neuspjesima, plemenitim ambicijama, dnevnim brigama…, o slabostima! Govori Mu o svojoj zahvalnosti i prošnji, o Ljubavi i zadovoljštini.

U dvije riječi: spoznati Njega i spoznati sebe: “postići intimnost”. (Put, 91)

• “Moli se za mene”, zamolio sam ga, kako to običavam uvijek. I odgovorio mi je začuđen: “Je li vam se nešto dogodilo?”

Morao sam mu protumačiti da se svakome nešto događa u svakom trenutku; i dodao sam da se, kada nedostaje molitva, događa nešto gore. (Brazda, 479)

• Oprostite mi ako inzistiram, ali vrlo je važno pažljivo zabilježiti što je Mesija učinio, jer došao je pokazati nam put koji vodi do Oca. S Gospodinom ćemo otkriti kako dati nadnaravnu dimenziju svim našim djelima, čak i onima koji se čine najmanje važnima. Naučit ćemo živjeti svaki trenutak svoga života sa živom sviješću o vječnosti i dublje ćemo razumjeti čovjekovu potrebu za razdobljima intimnog razgovora sa svojim Bogom, kako bismo ga upoznali, zazivali, slavili, prepustili se djelima zahvaljivanja, slušali ga ili, jednostavno, bili s njim. (Prijatelji Božji, 239)
• Kada tražimo našeg Gospodina na ovaj način, cijeli naš dan postaje jedan intiman i povjerljiv razgovor s njim. To sam već toliko puta rekao i napisao, ali nemam ništa protiv ponoviti, jer Gospodin nam je svojim primjerom pokazao da je upravo to ono što trebamo činiti: moramo moliti u svako doba, od jutra do noć i od noći do jutra. Kad je sve u redu: ‘Hvala ti, moj Bože!’ Ako nam je teško, ‘Gospodine, ne ostavi me!’ Tada ovaj naš Bog, koji je ‘krotka i ponizna srca’ neće ignorirati naše molbe niti ostati ravnodušan. Jer on sam nam je rekao: ‘Ištite i dat će vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvorit će vam se.’ (Prijatelji Božji, 247)

• Kakav bi veliki izvor povjerenja Božja Riječ trebala biti za nas! Kad sam tijekom svoje svećeničke službe uvijek iznova savjetovao ljude da mole, nisam ništa izmišljao. Sve to ima u Svetom pismu. Tu sam naučio reći: ‘Gospode, ne znam kako da razgovaram s tobom! Gospodine, nauči me moliti!’ Kada se tako molimo, primamo svu pomoć punu ljubavi Duha Svetoga – to svjetlo, vatru i pokretački vjetar koji pali plamen i čini ga sposobnim zapaliti veliku vatru ljubavi. (Prijatelji Božji, 244)