Budi dio naše mreže

Uz današnju liturgiju riječi donosimo vam promišljanje don Antuna Nižetića. Pročitajte.

/ mdj

U jednoj rečenici iz Djela apostolskim otkriva nam se u čemu je snaga za činjenje dobra. Ne možemo ne htjeti biti dobri. To hoćemo i kada se izravno opredjeljujemo za zlo i kad ustrajavamo u zlu. Zlo ne spada na našu ljudsku narav. Mi smo u dnu naše duše dobri i želimo dobro. Pa kad želimo zlo to isto nužno odijevamo u dobro i činimo s nekog krivog dobrog motiva. Pogani su, prije Pavla, govorili (Vergilije) da žele dobro, a da im se zlo nameće.

Taj odnos tolike miline nama je nedokučiv, ali se u njemu sigurno krila tajna Kristove snage da čini dobro svima, pa i neprijateljima i oslobađa one kojima je vladao zloduh.

Vratimo se toj rečenici iz Djela apostolskih. U njoj se kaže da je Isus iz Nazareta bio pomazan Duhom Svetim i snagom i da je prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve one kojima je ovladao zloduh. Izričito se poziva na događaj Njegova krštenja u rijeci Jordanu. Tada je sišao Duh Sveti i čuo se glas: Ovo je Sin Moj ljubljeni. U Njemu mi sva milina. To je bilo pomazanje Duhom Svetim i osnaženje. Osnaženje se dogodilo po riječima koje je rekao Otac: Ovo je Sin Moj ljubljeni, u Njemu mi sva milina.

Tko to ima snagu činiti dobro i oslobađati ljude od vlasti zloduha? Onaj tko se dubinski osjeća ljubljen. Ljubljenost je snaga. To nije površna emocija. To je sila Duha Svetoga koja se ulijeva u dušu. Duša je sjedište razuma i volje. Razum se hrani istinom, a volja ljubavlju. To vidimo i u našim međuljudskim odnosima. Čim se ne osjećamo ljubljenima, volja gubi snagu za činiti dobro! To dobro znaju roditelji i djeca. Muževi i žene. Prijatelji i prijateljice. Susjedi. Braća i sestre. Svi.

Kristova ljubljenost je od Oca nebeskoga. Zato on ostaje dobar i kada njegova volja nema zemaljsku hranu. Ja imam hranu koju vi ne poznajete. Na križu je uzviknuo: Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj! Pred samo razapinjanje je ponavljao: Otac i Ja smo jedno. Otac je u Meni i Ja u Njemu. Tko prima Mene, prima i Oca.

Tko to ima snagu činiti dobro i oslobađati ljude od vlasti zloduha? Onaj tko se dubinski osjeća ljubljen. Ljubljenost je snaga.

Taj odnos tolike miline nama je nedokučiv, ali se u njemu sigurno krila tajna Kristove snage da čini dobro svima, pa i neprijateljima i oslobađa one kojima je vladao zloduh.

Krist nas vodi u odnos ljubavi s Ocem. Ljubeći Krista, počinjem ljubiti i Oca. Automatski počinjem mrziti grijeh. Grijeh je barijera koja me odvaja od Božje ljubavi, od smisla, Istine, stvarnosti same. Ako povjerujem u ovu istinu onda se mogu krstiti ili obnoviti sada svoje krštenje da mi milost ponovo proteče žilama duše.

U jednoj rečenici iz Djela apostolskim otkriva nam se u čemu je snaga za činjenje dobra. Ne možemo ne htjeti biti dobri.

Sve to potvrđuje sam život. Ako primjerice lažem (srž svakog grijeha je laž) to je barijera između mene i ljubljenosti odozgor. Gubim snagu i mir. Ako povjerujem Kristu i pokajem se za laži, onda kušam kako me Otac iznutra po Duhu Svetome potvrđuje i ljubi. Vraća mi se snaga. To je život. Nije filozofija.

Odričem se Sotone i svih djela njegovih! Vjerujem u Oca i Sina i Duha Svetoga. Bljak grijeh! Živjela Istina koja oslobađa! Živjela Ljubav koja daje snagu!

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja