1) Svakodnevna misa uči vašu obitelj samodisciplini

Morati „mirno i tiho sjediti“ na misi češće od samo nedjelje pomaže u izgradnji navike lijepog ponašanja na misi. Budući da je kraća, pomaže djeci razviti izdržljivost i samodisciplinu za dužu nedjeljnu misu.

Primijetio/la sam da na nedjeljnoj misi moja djeca izgube pažnju već na sredini propovijedi, dok na svakodnevnoj misi ostanu koncentrirana do kraja i primijete više stvari.

Također, svakodnevna misa uči i roditelje kako moliti na drugačiji način nego što su to činili ranije.

Molitva je i unutarnja i vanjska stvar, a potreba da se djeca „smire i vode“ tijekom cijele mise svakako izgrađuje unutarnju sposobnost molitve.

2) Ponavljanje čini liturgiju nečim „poznatim i voljenim“

Češće sudjelovanje na misi upoznat će vašu djecu s time što se događa tijekom mise i pomoći će im da pažljivije prate te dublje razumiju liturgiju.

Misa će im postati nešto čemu se raduju i što svakodnevno očekuju. A što može biti bolje za bilo koga nego imati želju za zajedništvom s Bogom u liturgiji koju nam je On dao da bismo Ga slavili?

3) Svakodnevno slušanje Svetog Pisma

Vaša će obitelj upoznati bolje Sveto Pismo slušajući ga svakodnevno u misnim čitanjima.

Volim vidjeti kako se moje kćeri obraduju kad prepoznaju neki poznati odlomak. Evanđelje koje čujemo na misi često dodatno učvrstimo tako da ga ponovno pročitamo nakon večere.

Tada ga često i komentiramo jer naša četverogodišnjakinja ima bezbroj pitanja.

4) Sakramentalna milost

Ovo je najvažniji razlog. Prilika za češće primanje Euharistije (kad smo slobodni od teškoga grijeha) najveći je dar koji nam je Crkva dala. Ona nas čini boljim ljudima i boljim roditeljima.

A kada i naša djeca dođu u dob za primanje i oni će moći primati tu milost koja će im pomoći da vječnost provedu s Bogom.

5) Obiteljsko jedinstvo

„Obitelj koja zajedno moli, ostaje zajedno.“ Tako ide izreka, zar ne? Molitva u vlastitom domu izgrađuje zajedništvo, ali još više ga jača zajednička molitva u javnosti odnosno sveta misa.

Na misi molimo u jedinstvu s istom Žrtvom koja se prikazuje već 2 tisuće godina – još od Posljednje večere i koja ujedinjuje cijelu Crkvu kao jedno tijelo.

Ta ista liturgija ujedinjuje i naše obitelji kada na misu idemo zajedno.

6) Obnova Crkve

Uvijek sam čuo/la pozitivne komentare od vjernika koji redovito dolaze na svakodnevnu misu. Ako je netko imao negativno mišljenje, uvijek je bio dovoljno obziran da ga ne izrekne.

Čak su i svećenici koji slave misu uvijek vrlo ohrabrujuće govorili o našem dolasku na svakodnevne mise. Općenito, oni koje viđam na dnevnim misama su ljudi srednje dobi ili stariji ili su to djeca iz župne škole.

Vjerujem da većini onih koji pohađaju svakodnevnu misu prizor cijele obitelji na misi koja nije nedjeljna (dakle nije moralna obveza) ulijeva nadu.

Zamislite kako bi bilo kada bi na svakoj svakodnevnoj misi bilo mnogo obitelji?

To bi nas sve podsjetilo da je misa mjesto javne molitve i da prisutnost ljudi svih dobi znači da je cijela Crkva zastupljena.

Ne tvrdim da je ići na svakodnevnu misu lako, ali koja dobra stvar počinje lako? Za neke obitelji, posao i škola mogu onemogućiti zajednički odlazak na misu, ali možda neki članovi obitelji ipak mogu ići, bilo to u jutarnjim ili popodnevnim satima.

Odluka da se ide na svakodnevnu misu ne znači da morate ići baš svaki dan. Započnite s jednom ili dvije mise tjedno uz nedjelju i postupno ćete poželjeti ići češće. Bit će sve lakše izdvojiti i pronaći vrijeme za to, piše ChurchPop.