Karola Trbljanić, koja će kasnije postati majka Regina Terezija od Isusa, rođena je 3. ožujka 1898. godine u Sarajevu, kao drugo od troje djece uzorne katoličke obitelji majke Terezije i oca Marka Trbljanića, Hrvata iz Otoka kod Vinkovaca, oficira Austro-Ugarske monarhije.

Osnovnu i srednju školu polazila je kod sestara Družbe kćeri Božje ljubavi u Sarajevu, a kada se zbog odlaska oca Marka u mirovinu obitelj u jesen 1912. godine iz Sarajeva preselila u Zagreb, Karola završava učiteljsku školu kod sestara milosrdnica u Zagrebu.

Najprije se zapošljava se kao učiteljica u osnovnoj školi na Svetome Duhu, a nakon skore očeve smrti, Karola se zapošljava u Zagrebačkoj banci kao tajnica direktora gdje se isticala točnošću, poštenjem, savjesnošću, zrelošću.

Neumorna „otimačica duša“

Njegovala je duboki duhovni život, a već sa 14 godina razmišljala je o duhovnom pozivu u Karmelu. Nakon mnogo poteškoća, koje je svladala s ljubavlju i Božjom milošću, 7. srpnja 1927. godine. Karola ulazi u austrijski Karmel u Innsbrucku te preuzima redovničko ime Regina Terezija od Isusa.

Prije povratka u domovinu, 12 godina provela je u austrijskom Karmelu, živeći uzornim redovničkim životom. Bila je uvijek vedra, kako je sama govorila, „neumorna otimačica duša“ molitvom i žrtvom.

Bila je uvijek vedra, kako je sama govorila, „neumorna otimačica duša“ molitvom i žrtvom, kako je o njoj svjedoči s. Ilijana Terezija, sadašnja predstojnica Karmela u Brezovici koja je u emisiji HKR-a „Pozvani i poslani“ podijelila svoje iskustvo suživota s majkom Reginom Terezijom. Vrlo rado prisjeća se rečenice koju je majka Regina znala često ponavljati svojim susestrama:

„Svoj život pretvaram sve više u jednu veliku molitvu zahvalnosti i ljubavi.“

sestre karmelićanke u Brezovici / Foto: Karmel Brezovica

Stepinčeva tvrđava molitve i žrtve u Brezovici

Naš blaženik Alojzije Stepinac mnogo godina želio je osnovati kontemplativni red u svojoj biskupiji, a kada je saznao kako je saznao od svog prijatelja monsinjora Hrena da se u Austriji nalaze 4 Hrvatice karmelićanke, kako navodi kronika, „srce mu je zaigralo“ i odluka je pala na Red bosonogih karmelićanki.

„Kardinal Stepinac želio je podići tvrđavu molitve i žrtve kako bi ljubavlju i molitvom zaštitio nadbiskupiju i Crkvu u Hrvata od svakoga zla kojim je bio svijet zahvaćen s Drugim svjetskim ratom“, istaknula je s. Ilijana.

Prije osnivanja Karmela, nadbiskup Stepinac uputio je majci Regini sljedeće riječi:

„Dan kad zatvorim klauzuru Karmela bit će za mene najsretniji dan. Želim uzoran Karmel ili nikakav. Učinite što možete milošću Božjom da se hrvatski narod posve preporodi u Kristu, da sve bude prožeto Duhom Božjim – i pastiri i stado.“

Kardinal Stepinac bdio je nad gradnjom samostana od 1941. do 1944. godine, gotovo svaki dan dolazio je na gradilište i blagoslivljao svaku ciglu.

Unatoč brojnim teškoćama, 14. travnja 1944. u 3 sata u noći sestre su napustile dvorac u kojem su bile privremeno smještene te ušle u klauzuru prvog hrvatskog Karmela.

Stepinac u velikom koru obavlja blagoslov Karmela, 15. travnja 1944. / Foto: Zagrebačka nadbiskupija

„Drugi sveti Jeronim“

Razaranje Drugog svjetskog rata uzrokovala je brojne financijske i političke zapreke u gradnji Karmela u Brezovici, a majka Regina susretala se s mnogim teškoćama kao voditeljica nove zajednice karmelićanki.

Komunistička vlast 1947. godine oduzela je Zagrebačkoj nadbiskupiji dvorac u kojemu su sestre stanovale prije ulaska u samostan, a zatim su najavili i konfiskaciju Karmela.

„Majka Regina bila je vrlo, vrlo hrabra i mudra žena i sve je poduzela da do toga ne dođe. Tako je zahvaljujući njezinoj intervenciji kod monsinjora Svetozara Rittiga, koji je za nju tvrdio da je ‚drugi sveti Jeronim, žena puna hrabrosti i neustrašivosti’,“ prenosi nam s. Ilijana.

Mučenice za klauzuru

Priorica Karmela u Brezovici prisjeća se brojnih svjedočanstava o majčinoj hrabrosti, mudrosti i snazi vjere i duha kojim je spašavala Karmel.

„Poznato je i to da su u ratu eksplodirale jedna, pa druga i treća granata u samostanskom vrtu i, Bogu hvala, sestrama nije naškodila, ali je stanje bilo vrlo nesigurno zbog rata i svega što je rat donio pa je nadbiskup Alojzije ponudio majci i sestrama privremenu eksklaustraciju dok se rat ne smiri.

Nato je majka odgovorila:

U povijesti crkve bilo je i mučenika za svetu vjeru i za čistoću i za domovinu, pa može biti i mučenica za klauzuru.

To je nadbiskupa jako ohrabrilo i one su ostale u Karmelu usprkos ratu i svim njegovim nedaćama.“

Kći oficira neustrašivošću zaustavila nacističkog generala

Najdraža crtice majka Ilijane govori o tome kako je majka Regina zaustavila njemačkog generala od nasilnog ulaženja u klauzuru.

Jedne večeri njemački general ostavio je vojsku ispred vrata, vrlo silovito je ušao u samostan i zatražio da hitno dođe majku poglavarica. Kad je majka Regina čula što kani učiniti, rekla mu je: „Možete ući u Karmel, ali samo preko mene mrtve.“

General je nato bio jako uvrijeđen i rekao je: „Ja ću odmah pucati, ako mi ne otvorite vrata klauzure.“

Majka Regina nije se dala uplašiti, već mu je odgovorila:

„I ja sam iz oficirske obitelji, ali nisam nikada vidjela da jedan general tako postupa sa golorukim ženama“

Time je potpuno razoružala nacističkog generala. Blago je sagnuo glavu, napustio je govornicu uljudnim pozdravom „ljubim ruke“, a vojska je otišla u drugom smjeru.

„Evo, tako je, dragi Bog po majci Regini i njenoj mudrosti i snalažljivosti opet spasio Karmel!“, zaključuje s. Ilijana.

Cijelu emisiju možete preslušati u arhivi HKR-a: