U modernom društvu sa raznih stajališta gotovo svakodnevno slušamo odgovore na pitanja “Tko je žena?” i “Koja je uloga žene u društvu?”. Katolička Crkva na ženu gleda prije svega kao na ljubljeno Božje stvorenje, nositeljicu života i onu bez koje nema ni muškarca. Žena ima veoma važnu ulogu u obitelji i društvu.

“I danas postoje stereotipi koji ženu smještaju isključivo u obitelj jer njezin glas nije važno čuti, a često se smatra da žena koja ima karijeru ne može biti dobra majka i supruga što je netočno. Sam Bog prilikom stvaranja čovjeka izrazito važnu ulogu daje upravo ženi koja ima zadatak biti nositeljica života, hraniteljica i zaštitnica. Potrebno je da sva ljepota ženskog roda i uloge izađe na vidjelo jer na kraju dana, bez žene nema ni muškarca”, rekla je doktorica Dučkić Sertić.

Kao žena ostvarena sam kroz Krista i u Kristu jer mi je on dao ulogu u ovome svijetu.

Pred žene današnjeg vremena postavljena su visoka očekivanja i od njih se traži da budu “žene, majke, kraljice”, u svemu najbolje i u svemu bez mane. Tako postavljeni ciljevi dovode do rascjepa unutar same žene.

“Moja akademska titula nije moje ostvarenje, ne definira mene kao ženu. Ostvarenje trebam tražiti u planu koji Gospodin ima za moj život i na svom životnom putu težiti da budem žena po Njegovom srcu. Kao žena ostvarena sam kroz Krista i u Kristu jer mi je on dao ulogu u ovome svijetu” , objasnila je duhovna terapeutkinja.

Žena prije svega treba poštovati samu sebe, naglasila je doktorica Dučkić Sertić jer tek kada sebe potpuno prihvati može na pravi način ljubiti druge.

“Temeljni problem današnje žene je da ne prihvaća sebe onakvom kakvu ju je Gospodin stvorio, samu sebe ne poštuje dovoljno što svoj izvor najvjerojatnije ima u odnosu prema ženama kroz povijest. Olako prihvaćamo da smo mi te koje moraju trpiti i šutjeti. Svaka od nas ljubljeno je Božje stvorenje, sa svim svojim manama koje trebamo prigrliti i kroz njih naučiti ljubiti druge”, naglasila je Anita Dučkić Sertić.

Žena je kao takva autentična i sa muškarcem se treba slagati kao puzzla jer tek tada postajemo potpuni čovjek.

Kao društvo prihvatili smo trend izražene tjelesnosti zbog kojeg mnoge mlade žene pate pokušavajući postati “savršena” žena sa jumbo plakata.

“Mi ljudi, duh smo i duša koji žive u tijelu te prije svega trebamo težiti savršenstvu duše. Tijelo je propadljivo i prirodno je da ima svoje nesavršenosti i zato se svakodnevno treba podsjećati da ja nisam moje tijelo već je duša ono što me definira kao osobu. Naglaskom na fizičkom izgledu i bojaznosti od starosti zapravo se bojimo života, živimo laž. Moje tijelo hram je Duha Svetoga i tako ću se prema njemu odnositi, no nikada ga neću staviti prije svoje duhovnosti i postati rob tijela”, rekla je Dučkić Sertić.

Potrebno je da sva ljepota ženskog roda i uloge izađe na vidjelo jer na kraju dana, bez žene nema ni muškarca.

Može se primijetiti da je današnje društvo odbacilo ženstvenost te žena teži biti što sličnija muškarcu što nikako nije dobro.

“Ženstvenost najljepše opisuje Knjiga mudrosti kada govori o vrsnoj ženi, onakvoj kakvu ju je Bog zamislio. Takva ženstvenost izgubila se aktivacijom žena u društvu jer žene postaju sve sličnije muškarcima i preuzimaju njihovu ulogu. Javlja se želja za natjecanjem sa muškarcima što je potpuno krivi pristup. Žena je kao takva autentična i sa muškarcem se treba slagati kao puzzla jer tek tada postajemo potpuni čovjek.” objasnila je slušateljima voditeljica Centra za promicanje dobrobiti ranjivih osoba HKS-a.

Papa Ivan Pavao II. objasnio je što je to ženski “genij” u svom pismu ženama.

U tome širokom prostoru služenja, povijest Crkve ovih dvaju tisućljeća, unatoč mnogim uvjetovanostima, zaista je upoznala ženski “genij” promatrajući kako iz njezina krila izlaze velike žene koje su u vremenu utisnule svoj velik, dobrotvoran pečat. Mislim na dugu povorku mučenica, svetica, poznatih mističarki. Na poseban način mislim na svetu Katarinu Sijensku i na svetu Tereziju Avilsku, kojima je papa Pavao VI. udijelio naslov Učiteljica Crkve. Kako se, potom, ne prisjetiti mnogih žena koje su, potaknute vjerom, uložile svoj život za inicijative od iznimne društvene vrijednosti, posebice u službi siromašnih?

Budućnost Crkve trećeg tisućljeća zabilježit će, naravno, nova i divna očitovanja ženskoga “genija”.