Na početku emisije Martina Šimunić je posebno naglasila da svećenici, redovnici i redovnice za sebe mogu i trebaju tražiti pomoć psihoterapeuta ako im je potrebno. “Čovjek mora pokušati pomoći sebi na razne načine. Točno se zna koliko dugo treba trajati slučaj i simptom dok se ne dadne dijagnoza”, istaknula je.

“Primijetila sam da ne primjećuju zamor suosjećanja, sagorijevanja i misle da je sastavni dio života biti uz drugoga. Jako im treba ogledalo. Treba ti ogledalo da ti netko može reći da se nešto događa. U svećeničkim krugovima važna su i kvalitetna prijateljstva koja razvijaju i onda im prijatelji moraju reći”, dodala je. Na tom tragu rekla da je tu važna odgovornost prijatelja da ako je nešto primijetio i da je važno mu to ukazati.

A na pitanje kako doprijeti do čovjeka odgovorila je: “Važno je da se svećenici sjete i svojih primarnih obitelji. I moraju znati da nisu sami. Posebno mislim ovdje na dijecezanske svećenike”.

Za Crkvu je jako bitno da osjeća terapeutski dio.

Isto tako naglasila je da je Crkva pokrenula edukacije za savjetovatelje i važno je da to biskupije imaju koji bi mogli pomoći svećenicima. “Za Crkvu je jako bitno da osjeća terapeutski dio. To je jedan specijalni dio unutar pastorala koji Crkva može ponuditi. Crkva je prepoznala da to treba”, dodala je.

Naučimo se pravoj i zdravoj sebičnosti.

Naša gošća je rekla da imamo tri razine odnosa – odnos sa samim sobom, odnos s Bogom i s drugima i pri tom naglasila: “Naučimo se pravoj i zdravoj sebičnosti. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe nam kaže da je ljubav prema sebi temelj jer kako ćemo ljubiti drugoga ako ne ljubimo sebe.

Govorila je i o važnosti glazbe u terapijskom procesu, a posebno duhovne glazbe koja pokreće nutrinu čovjeka.

“Jakost je dar Duha Svetoga. Zapravo je i dobro da mi jači nosimo slabije. I jak mora znati što je jakost”, napomenula je. Osvrnuvši se na to rekla je da je katolička duhovnost posebna i nije psihoterapija nego život.

Zapravo je i dobro da mi jači nosimo slabije. I jak mora znati što je jakost

Posebno je istaknula da duhovnost i psihoterapija idu zajedno, ali je važno znati što je što i da nema teme o kojoj nije potrebno govoriti.

“Psihoterapija treba biti u službi Crkve. Stvar je u služenju. Nešto što je znanstveno podržano i ljudi koji se time bave donose to u Crkvi u službi. Ono što imamo prepoznajemo i dajemo. I Crkva se brine za svoje stado”, poručila je.

Emisiju “S druge strane ogledala” poslušajte ovdje: