Na početku obraćanja mladima s. Dijana Mlinarić pozvala ih je na trenutak tišine jer se u šutnji događa istinski susret s Bogom i istinska molitva. “Bitno je na trenutak zastati i zašutjeti. Osvijestimo da je Bog tu, da je živ i prisutan te otvorimo svoje srce njemu kako bismo bili ponizni i poslušni slušatelji, kako bi svakome Duh Sveti progovorio i kako bi svaka izgovorena riječ proslavljala samo Njega”, istaknula je.

Posebno je naglasila kako ne želi pričati o sebi nego o Njemu.

S. Marija Dijana od Ranjenog Božjeg Srca kazala je da je cijeli svijet pozvan na molitvu pa i u Međugorju te da je najvažnije biti s Kristom. Prisjetila se dubokog susreta kojeg je imala s Gospodinom u kojem je dotaknuta te je istaknula da je upravo iz tog susreta odgovorila na njegov poziv i želi ga živjeti.

“Taj odnos, taj ‘biti s Njim’ je temelj svega za mene. Važno je odvojiti vrijeme samo za njega, za taj susret koji daje život, ali i biti u njegovoj prisutnosti u svemu što se radi. Gdje god bio ne odvajati to. Divno je dijeliti s drugima Krista jer on želi doći do sve svoje djece, on želi druge doticati i preko tebe i zato je taj aktivni vid važan”, istaknula je s. Dijana Mlinarić i pri tom dodala kako bi svakom kršćaninu trebalo biti važno spasenje duše.

Važno je odvojiti vrijeme samo za njega, za taj susret koji daje život, ali i biti u njegovoj prisutnosti u svemu što radi.

Nadalje, pojasnila je zašto je izabrala Karmel Božanskog Srca Isusova: “Gospodin me tamo doveo. Karmelićani imaju vrlo važno poslanje; prvo naše poslanje je moliti za Crkvu i svećenike. I ne samo moliti nego prinositi velika i mala trpljenja u naknadu za sve ono što je loše, teško i grešno, a toga zaista ima. I ta molitva je tako snažna”.

Mladima je posebno naglasila da budu osobe molitve i da budu oni koji grade zajedništvo.

Pojašnjavajući svoje redovničko ime s. Marija Dijana od Ranjenog Božjeg Srce rekla je: “Izabrala sam ime Marija i stavila sam ga na prvo mjesto i time sam s jedne strane htjela preporučiti Mariji svoj redovnički život i zamoliti ju da mi bude učiteljica i majka. A onaj dio od Ranjenog Božjeg Srca došao je neplanirano. Kada sam se pripremala za redovništvo i bila u novicijatu teško sam se razboljela i kada nisam znala hoću li ozdraviti ili umrijeti, to mi je iskustvo koje me je ‘izulo iz cipela‘ i koje je obilježilo čitav moj život. U tom iskustvu sam izvana i iznutra doživjela veliku ljubav srca Isusova i tih dana, više nego ikada, bila sam dotaknuta njegovim ranama. To govorim jer sam uslijed svoje bolesti imala puno fizičkih rana.

Jedan dan na svetoj misi pogledala sam na križ i izgledalo mi je kao da sam ga vidjela prvi put u životu.

Jedan dan na svetoj misi pogledala sam na križ i izgledalo mi je kao da sam ga vidjela prvi put u životu. Dogodio se milosni trenutak gdje sam spoznala da njegove rane, iako bole, donose život i ozdravljaju, za razliku od ovih mojih, od naših ljudskih rana. Snažno me dotakla rana Kristova srca. Od toga dana u Rani njegova Srca je sva moja radost i izvor, ali i mir, iscjeljenje, snaga, ljubav i slina čežnja kako bih ja uvijek iznova mogla njegovom ljubavlju opraštati i voljeti pa kada je to naizgled nemoguće i nezamislivo. Zbog toga sam izabrala to prezime da me podsjeća na tu milost i istinu”.

S. Dijana Mlinarić naglasila je kako je u trenucima bolesti najviše sazrijevala i da je Bog tada najviše činio u njoj i preko nje.

“Činjenica je da prije nego što sam ja Boga tražila on je tražio mene. Mi svi tražimo Boga, ali nemojte zaboraviti da on nas traži prije nego što mi tražimo njega. Kada sam spoznala da on veliki Bog traži mene malu, smotanu i grešnu to me je toliko potreslo i toliko puta ganulo, rasplakalo i dan danas me dira i to mi puno znači”, posebno je naglasila.

Govoreći o svom pozivu otkrila je: “Moja majka je ostala trudna s devetnaest godina i mnogi su jedino rješenje vidjeli u pobačaju. Mnogi su je odbacili, osudili, a moj ju je otac u svojoj slabosti isto napustio. No moja majka, moj heroj, odlučila je roditi me i riskirati sve. Bez obzira na okolnosti u kojima ste rođeni, u kojima živjeli, vi ste ljubljena djeca Božja”.

Bez obzira na okolnosti u kojima ste rođeni, u kojima živjeli, vi ste ljubljena djeca Božja.

“Bog istinski ljubi svakog čovjeka. Ma koliku god ti ranu imao, koliko god grešno živio, koliko god te drugi odbacili Bog Otac, naš Tata pun milosrđa nas uvijek dočeka raširenih ruku. Možda ti se čini da ne možeš više živjeti, da te rane ubijaju, ali baš tu te Bog može iscijeliti i učiniti novim pa čak možeš kao i ja danas na tome biti zahvalan”, dodala je.

Koliko i kako se nastojim svidjeti Bogu? – pitanje je koje u srcu s. Dijana Mlinarić nosi od svoje mladosti i koje ju je kako i sama kaže sačuvalo od mnogih stvari. I to joj je pitanje filter za veće i manje odluke u njezinom životu. “Dragi mladi, Bog me, za razliku od ljudi, nikada nije odbacio i nikada nije stvarao neki pritisak na mene, nego mi uvijek davao slobodu i izbor. Meni to puno znači, imati nekog za koga znaš da te do krvi voli i da te ne odbacuje i kad ti njega iznevjeriš”, naglasila je mladima.

Dragi mladi, Bog me za razliku od ljudi nikada nije odbacio i nikada nije stvarao neki pritisak na mene, nego mi uvijek davao slobodu i izbor.

Prisjetila se kako se u maloj crkvici Duha Svetoga na zagrebačkom Jarunu dogodio njezin prvi susret s Bogom i rekla: “Gospodin me sačuvao i spasio zahvaljujući mojim salezijancima i svima koji tamo djeluju i koji su nas djecu i mlade okupljali. Moj susret s Bogom je bio skroz neobičan, imala sam osam godina i jednu subotu smo se vozili s biciklima i naletjeli smo na veliku kuću iz koje se čula pjesma. Nitko nije znao što se unutra zbiva, ali u tijeku je bila prva pričest. Silno sam htjela ući unutra i vidjeti što se događa. Onako musava i prljava progurala sam se u crkvu i sjećam se da sam došla do susjeda koji me je podigao na ruke da vidim što se događa i bilo je to u trenutku kada su djeca pristupala pričesti. Zamislite taj trenutak jer ipak sam ja bila dijete koje nikada nije išlo u crkvu i nikada nije čulo o tome, zalutalo dijete koje je došlo u crkvu u trenutak kad je stotinu djece primalo Isusa u svoje srce. Sjećam se da sam rekla da bih i ja to i htjela sam ići za njima te sam otišla do časne i to joj rekla pa mi je rekla da dođem drugi dan da mi sve pojasni.

Onako musava i prljava progurala sam se u crkvu…

Krenula sam na vjeronauk, a nisam ni znala da idem na vjeronauk i tako je sve krenulo. Nakon toga bilo je perioda kada sam išla u crkvu, ali puno više onih kada nisam. No uvijek kada bih se vraćala osjetila bih se dobrodošlom i prihvaćenom”.

S. Dijana Mlinarić rekla je da je već kao dijete shvatila da se najbolje osjeća u župi jer tamo nema ruganja i psovke te se svi trude biti bolji.

Govoreći o društvu u kojem se kretala naglasila je da je imala jako dobre prijatelje i posebno ju je nosila činjenica da ima prijatelje koji mole za nju iako to nije razumjela. “Ti su prijatelji meni ostali prijatelji za cijeli život. Prijatelj u Bogu zaista ostaje prijatelj. Samo u Bogu možeš naći pravog prijatelja. Zato vas molim, dragi mladi, uključite se u svoju župu ili zajednicu gdje ćete rasti kao osobe, ali i nalaziti prave prijatelje i tu će se vaša vjera provjeravati je li autentična ili nije”, dodala je.

Samo u Bogu možeš naći pravog prijatelja.

Mladima je poručila da neke stvari ne idu kako mi hoćemo jer neke stvari ne možemo izbjeći i ubrzati nego moramo proći kroz njih. Istaknula je da je Bog uz nju bio i u tim trenucima i onda kada se ona ljutila on je slušao i nikad joj nije vraćao milo za drago jer je on duboko vidio iza njenih riječi. “Nemojte ostajati na onom izrečenom gledajte duboko. Gledaj tko ti govori, iz čega govori, što govori iz onoga što ti je rekao svojim riječima. Vjerujem da je Bog vidio moju zbunjenost i svu težinu iz koje su izvirale sve te riječi i danas mogu zahvaliti što me sačuvao u svim tim situacijama i lošim utjecajima kojim sam bila izložena”, posvjedočila je mladima.

Važan ti je ispravan i jasan nauk, važna je zdrava autentična duhovnost i molitveni osobni život i treća stvar važna ti je crkvenost…

“Ti možeš studirati teologiju i ne biti vjernik, ali isto tako možeš biti pobožan i duhovan, ali zastraniti iz neznanja. Važno je i jedno i drugo, ali nešto treće. Važan ti je ispravan i jasan nauk, važna je zdrava autentična duhovnost i molitveni osobni život i treća stvar, važna ti je crkvenost, važno je biti dio zajednice, ne neke mase, nego dio zajednice. Te tri stvari su temeljne ako stvarno zdravo, autentično i vjernički želiš rasti”, naglasila je.

Nadalje, istaknula je kako vjeruje da nitko nikada nije na nekom susretu s Bogom sasvim slučajno pa makar mu se činilo da je zalutao i naglasila da sve to Bog može okrenuti na dobro duše.

Vjerujem da svatko ima svoj put, svoje vrijeme i to treba poštivati.

“Vjerujem da svatko ima svoj put, svoje vrijeme i to treba poštivati. Dragi mladi, nemojte ostati površni. Isus zove i želi susresti duboko svakoga od vas. Susresti njega znači susresti svoju ljepotu, ali i bijedu, i dati mu to. Želim vas ohrabriti na taj korak jer on vas totalno mijenja, preobražava život”, rekla je s. Dijana i dodala kako je i ona susrela Boga za kojim je toliko čeznula i tu je krenulo njezino istinsko obraćenje i život s Bogom na jedan drugi način.

Govoreći o apostolatu mladih rekla je da joj se uvijek na srcu rađala želja da štogod čini bude na spas duša mladih i bila je i jest sretna za svaku mladu osobu koja dođe u Crkvu.

“Dragi mladi, usudite se sanjati jer ako je Božja volja on djeluje. Ne dajte da itko ovlada vašim srcem osim Isusa Krista”, poručila je.

Cijelo svjedočanstvo poslušajte ovdje: