“Samoliječeći” se pornografijom, čovjek uvjetuje da se okrene pornografiji kad god se zbog tih rana osjeća pod stresom, ljutnjom, tugom, posramljenim, napušten itd.  Njegova sklonost pornografiji je jednostavno mehanizam za suočavanje s tom tjeskobom i boli, piše Catholic Gentleman.

Jedna specifična rana koja igra ključnu ulogu u razvoju ovisnosti je rana privrženosti. Privrženost se odnosi na emocionalnu vezu koju dijete razvija sa svojim primarnim skrbnikom. To se obično odnosi na majku; međutim, kod većine muških ovisnika o pornografiji/seksu, smatram da su rane privrženosti s ocem kritičnije. Zdrava privrženost razvija se kada je otac aktivno uključen u djetetov život počevši od rođenja. Otac pruža dovoljno ljubavi, privrženosti i njege kroz kontakt očima, razgovarajući i pjevajući djetetu nježnim glasom, igrajući se s djetetom, tješeći ga i zadovoljavajući djetetove osnovne potrebe. To pomaže u zdravom neurološkom razvoju djeteta (Flores, 2011.).

Otac i sin / Foto: Pixabay

Kroz ovaj vezan odnos dijete promatra kako se njegov otac učinkovito nosi sa stresnim situacijama. To omogućuje djetetu da vjeruje svom ocu i osjeća se sigurno uz njega. Zna da uvijek može računati na svog oca da će se brinuti o njemu i čuvati ga. To se zove koregulacija. Iz ovog procesa razvija se duboko povjerenje u djetetu. Ne samo da uči od svog oca kako se nositi sa stresnim životnim situacijama, već vjeruje da ima snage i sposobnosti da se s njima uspješno nosi. To se zove samoregulacija. Dijete sa zdravom, sigurnom privrženošću svom ocu može razviti zdravu samoregulaciju i tako se učinkovito nositi sa životnim borbama (Flores, 2011.).

Opasnost neadekvatne privrženosti u ranoj dobi jest u tome da kada se god čovjek suoči sa stresnom situacijom, umjesto da se s njom može nositi na zdrav i učinkovit način, čovjek će se okrenuti zlouporabi supstanci kao privremenom, disfunkcionalnom načinu regulacije živčanog sustava.

Nažalost, mnogi muškarci koji postanu ovisni nemaju zdravu privrženost svojim očevima. To je često rezultat dubokih obiteljskih rana:

Zlostavljanje: fizičko, emocionalno, duhovno, seksualno

Smrt bliskih voljenih osoba

Razvod roditelja

Odbijanje/napuštanje

Obiteljska povijest ovisnosti

Obiteljska povijest mentalnih bolesti

Ovaj nedostatak zdravog povezivanja zapravo može utjecati na razvoj mozga djeteta. Očevo samopouzdanje i sposobnost samoregulacije nisu utisnuti u dijete. Duboko u sebi ne vjeruje da ima snage i sposobnosti nositi se sa stresnim životnim situacijama. Umjesto da se može samoregulirati, on postaje neurobiološki programiran za vanjsku regulaciju. Stoga, kada postane depresivan, tjeskoban, tužan, ljut, itd., on će gledati izvan sebe kako bi regulirao svoje emocije na bilo koji način. To često rezultira samoliječenjem drogama, alkoholom, hranom, pornografijom i seksom. Dakle, kad god se suoči sa stresnom situacijom, umjesto da se s njom može nositi na zdrav i učinkovit način, čovjek će se okrenuti zlouporabi supstanci kao privremenom, disfunkcionalnom načinu regulacije živčanog sustava (Flores, 2011.).

Ovisnost o ekranu / Roman Odintsov / Pexels

Naša katolička vjera također je vrlo učinkovita u procesu ozdravljenja. Naučiti se okrenuti Bogu kao ocu punom ljubavi i zaštitnika može pomoći u zacjeljivanju rana privrženosti. Za one koji s tim mogu imati poteškoća, razvijanje pobožnosti prema svetom Josipu kao duhovnom ocu može biti jednako ljekovito.

Jedan od mojih klijenata, Joe, koristio je pornografiju kako bi se nosio sa životom. Kad je bio dijete, roditelji su mu se razveli, a otac se odselio. Gubitak oca bio je vrlo bolan i spriječio je Joea da razvije vještine i samopouzdanje potrebne za snalaženje u životnim izazovima. Čak i prije nego što su mu se roditelji razveli, veza između Joea i njegova oca bila je narušena. Od početka braka, Joeovi roditelji imali su zategnut odnos. Zbog stresa u braku, njegov je otac izbjegavao dom. Radio bi mnogo sati prekovremeno. Kada nije radio bio bi vani s prijateljima. Joe je žudio za kvalitetnim i kvantitetnim vremenom sa svojim ocem; međutim, rijetko ga je dobivao. Nakon razvoda Joe je rijetko viđao oca. Ovaj nedostatak sigurne privrženosti njegovom ocu ostavio je Joea duboko povrijeđenim. Kad mu je život postao pretežak da bi se nosio s tim, Joe bi se okrenuo pornografiji da se nosi s tim.

Roditelji/ Foto: Gustavo Fring/Pexels

Srećom, rane od vezanja mogu se izliječiti. Kroz savjetovanje, grupe podrške i zdrave odnose, muškarac može steći samopouzdanje i vještine da se nosi sa životom bez pribjegavanja zlouporabi supstanci kako bi se nosio. Naša katolička vjera također je vrlo učinkovita u procesu ozdravljenja. Naučiti se okrenuti Bogu kao ocu punom ljubavi i zaštitnika može pomoći u zacjeljivanju rana privrženosti. Za one koji s tim mogu imati poteškoća, razvijanje pobožnosti prema svetom Josipu kao duhovnom ocu može biti jednako ljekovito.

Otac i sin / Foto: Pixabay

Jednom kada rana od oca (privrženosti) zacijeli, a muškarčevo samopouzdanje naraste na zdravu razinu, suočavanje sa životom zapravo postaje lako i nema potrebe pribjegavati pornografiji da bi se nosili sa životnim poteškoćama. Bog želi da svi ljudi budu jaki vođe, opskrbljivači i zaštitnici. Prepoznavanjem naših rana i obraćanjem Bogu, i stručnjacima kada je potrebno, mogu se izliječiti rane privrženosti koje potiču ovisnost!