Zahvalnost

Zastanemo li i promotrimo li svijet oko nas, otkrivamo da nam Bog po svojim stvorenjima očituje ljubav. Obasipa nas mnogim darovima i bezbrojnim milostima i to nas sasvim prirodno i spontano potiče na zahvalnost.

„Zahvalno priznanje primljenih blagoslova i darova ljubi se i cijeni ne samo na zemlji, nego i na nebu”, kaže sv. Ignacije

Kako nam je uspjeti u tome i što nam ovdje može biti od pomoći?

Razlučivanje duhova

Ignacije smatra da se odgovor krije u svakodnevnome egzamenu (DV 43), ispitu savjesti koji se sastoji u tome da u proživljenome danu uz pomoć Božjega Duha tragamo za Božjom prisutnošću, promatrajući kako sâm dan tako i iskustva i susrete koji su nas približili Bogu kao Njegov dar.

Pokušati otkriti što nas više približava, odnosno udaljava od Boga, što nazivamo razlučivanjem duhova.

Kada pak otkrijemo koje nas to stvari i iskustva više približavaju Bogu i svrsi za koju smo stvoreni, tim ćemo se onda stvarima služiti, a ta iskustva njegovati.

Isto vrijedi i obrnuto: kada otkrijemo koje nas to stvari i iskustva udaljuju od Boga i svrhe za koju smo stvoreni, neuredan ćemo odnos prema spomenutim stvarima nastojati ukloniti, a iskustva izbjegavati.

Ignacijevska indiferentnost

Prirodno je stoga pitati se: Kakav bi trebao biti naš stav prema stvorenjima, uključujući i čovjeka? Sveti Ignacije savjetuje nenavezanost.

Ignacijevsku indiferentnost trebamo shvatiti ne kao ravnodušnost ili nezainteresiranost, već kao nutarnju slobodu ili nenavezanost na stvorenje.

Važno je imati na umu da sv. Ignacije Lojolski ne odbacuje dobrotu i ljepotu stvorenja.

Sâm Ignacije priznaje tu dobrotu i ljepotu te je stvoreno smatrao Božjim darom. Međutim, Ignacije je svjestan da neuredan odnos prema stvorenju može imati loše, pa i katastrofalne posljedice po nas jer bi nas mogle udaljiti od svrhe za koju smo stvoreni.

Biti indiferentni prema zdravlju, dugome životu, novcu i ugledu

Nauk sv. Ignacija čovjeku predstavljaju izazov: „tako da, što se nas tiče, ne volimo zdravlje više od bolesti, bogatstvo više od siromaštva, čast više od sramote, dug život više od kratka života, pa tako i u svemu ostalom“ (DV 23).

Ignacijev izazov pogotovo je važan za današnju kulturu koja prenaglašava vrijednost zdravlja, dugoga života, fizičke ljepote, novca i časti.

Sveti Ignacije ne želi reći da su te stvari same po sebi pogrješne, već da naš odnos prema njima može biti i nerijetko jest problematičan.Iz toga nam razloga sveti Ignacije želi pomoći biti neopredijeljenima, odnosno slobodnima, jer će nas neuredan odnos prema zdravlju, dugome životu, bogatstvu i ugledu učiniti njihovim robovima.

Magis

Navežemo li se na zdravlje, dug život, bogatstvo i ugled, oni će postati naši bogovi, idoli.

Pozvani smo na više (magis) od toga.

Čovjek je pozvan postići unutarnju slobodu koja je potrebna kako bismo odgovorili na Božji plan za naš život.

Načelo i temelj poziva nas da prepoznamo dobrotu i ljepotu stvorenja ovoga svijeta, ali nas upozorava da ne njegujemo uredan odnos prema njima, nego da budemo slobodni od navezanosti. 

Što nam je onda činiti? Sveti Ignacije Lojolski odgovara: težiti magisu, tj. onomu što nam više pomaže rasti u ljubavi prema Bogu i bližnjima.