Upoznao sam poslovnog čovjeka prije nekoliko godina koji mi je rekao da provodi blizu četiri sata dnevno baveći se tjelovježbom. Pitao sam ga zašto svakodnevno provodi toliko vremena vježbajući. Je li se pripremao za Olimpijske igre ili što? Odgovorio je: “Želim uvijek biti fit i zdrav.”

Njegov me odgovor podsjetio koliko smo velikodušni i požrtvovni u izdvajanju vremena za stvari koje najviše cijenimo. Odvajamo vrijeme za jelo, spavanje, piće, vježbanje, spavanje, rad itd., jednostavno zato što smo uvjereni u njihovu pravu vrijednost, piše Catholic Exchange.

Kad bismo bili uvjereni u pravu vrijednost molitve, žrtvovali bismo sve za naše vrijeme molitve.

Zašto kada je molitva u pitanju, tvrdimo da nemamo vremena? Kažemo da ne možemo trošiti vrijeme na njegovanje odnosa s Bogom kroz molitvu jer smo previše zauzeti. Međutim, istina je da ne molimo kako bismo trebali jer ne znamo vrijednost molitve. Kad bismo bili uvjereni u pravu vrijednost molitve, žrtvovali bismo sve za naše vrijeme molitve.

Ne cijenimo molitvu dovoljno jer određene istine još nisu ušle u naša srca.

Prvo, ne molimo ustrajno jer ne poznajemo Božju ljubav za svakoga od nas. Isus nas uči moliti nazivajući Boga “Ocem” kako bismo pokazali da nas Bog ljubi osobno i slobodno. Taj isti Bog nas molitvom uvijek poziva i uvlači u poseban odnos s Njim. Bog započinje ovaj odnos s nama u svome Sinu, Isusu Kristu, nudeći nam svoju ljubav i omogućujući nam da mu uzvratimo ljubav u molitvi; „U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše.” (1Iv 4,10).

Najprije moramo iskusiti i primiti ovu ljubav u molitvi jer samo nas ta Božja ljubav može zadovoljiti i ugasiti naše strahove, “Savršena ljubav izgoni strah” (1Iv 4,18). Sama nas ta ljubav potiče da odgovorimo na Božju ljubav tako što se trudimo da ga slušamo: “Ako me ljubite, čuvajte moje zapovijedi” (Iv 14,15). Imamo mir i povjerenje u Boga jer znamo da nam Otac daje samo dobre stvari kao odgovor na naše molitve. Iako može dopustiti zlo u našim životima za veće dobro, nikada nam izravno ne daje nešto što je zlo.

Jednostavno ne možemo biti ustrajni u molitvi ako smo nesvjesni Božje osobne ljubavi koju nam nudi u molitvi i Njegove želje da rastemo u toj ljubavi kroz molitvu i djelovanje.

Drugo, ne molimo uvijek jer ne poznajemo veliku potrebu za Božjim milostima u našim životima. Bez milosti Božje ne možemo učiniti ništa dobro niti podnijeti zlo i kušnju. Učeći nas molitvi Očenaša, Isus nam pokazuje našu potrebu da u molitvi molimo za istinski bitne stvari. Moramo neprestano moliti Boga da nam “oprosti grijehe naše”, da nas uzdržava s našim “kruhom svagdašnjim”, da nas zaštiti od brojnih zala, da nam pomogne da “vršimo volju Njegovu na zemlji kao što se vrši na nebu” itd. Isus kaže: „Molite i primit ćete“, jer ove i mnoge druge milosti ne možemo doživjeti u svom životu bez dosljedne molitve.

Ne poznajemo našu potrebu za milošću kroz molitvu jer ne shvaćamo duboko tajanstvene putove Božje i našu potrebu da ga Njegovo svjetlo slijedi. Nismo shvatili svoju potpunu ništavnost bez Božje podržavajuće milosti. Ne shvaćamo slabost naše ljudske naravi i zloću i lukavstvo Sotone, koji “uvijek kruži uokolo kao ričući lav tražeći koga da proždere” (1Pt 5,8).

Naše duše trebaju tu nadu koja proizlazi iz molitve ako ne želimo postati beznadni robovi ovoga svijeta i njegovog pokvarenog duha.

Treće, ne molimo cijelo vrijeme jer ne poznajemo veliki poziv koji imamo da spasimo svoje duše. Idemo dalje kako bismo se brinuli za potrebe, užitke i udobnost tijela koje će jednog dana istrunuti u grobu. Ali mi ignoriramo svoje duše, taj besmrtni i supstancijalni oblik našeg bića. Zar smo zaboravili da tijelo svoje dostojanstvo i sudbinu dobiva iz sjedinjenja s dušom? Nije li nas Isus također poučio da je naša najveća dužnost spasiti svoje duše, “Što koristi čovjeku da dobije cijeli svijet, a izgubi dušu svoju?” (MK 8,36)

Naš molitveni život ne smije se svesti samo na zadovoljenje tjelesnih potreba ili na to da se osjećamo dobro. Autentična molitva donosi božanski život našim dušama, čineći ih svetima i živima s Božjim Duhom. Prava molitva priprema i usmjerava naše duše prema Bogu i savršenom zajedništvu s Njim na nebu. Naše duše trebaju tu nadu koja proizlazi iz molitve ako ne želimo postati beznadni robovi ovoga svijeta i njegovog pokvarenog duha.

Bog je obećao da će se smilovati grešnom narodu Sodome i Gomore radi nekolicine ljudi koji su zadržali svoj odnos s Njim usred tolikog razvrata.

Na kraju, ne molimo uvijek jer ne poznajemo moć molitve da zadobijemo za druge Božje milosrđe potrebno da se srca promijene. Molitva kršćanina koji živi u milosti moćna je jer smo sada pomireni s Bogom u Isusu Kristu i sada sudjelujemo u Kristovoj vlasti nad grobom, “I kad bijaste mrtvi u svojim prijestupima i neobrezanju svoga tijela, On oživio te s njime, oprostivši nam sve naše prijestupe” (Kol 2,13). Budući da ne molimo kao buntovnici, već kao Božja ljubljena djeca u Isusu Kristu, možemo biti kanali božanskog milosrđa dušama u ovom svijetu.

Bog je obećao da će se smilovati grešnom narodu Sodome i Gomore radi nekolicine ljudi koji su zadržali svoj odnos s Njim usred tolikog razvrata. Rekao je Abrahamu: “Radi te desetorice neću ih uništiti” (Post 18,32). Zamislite Božje milosrđe koje će se izliti na naš svijet kada zagovaramo za druge duše iz srca ispunjenih božanskom milošću i ljubavlju. Toliko je zla u našim obiteljima, u našoj crkvi i u našem svijetu jednostavno zato što je prava vrijednost molitve za mnoge od nas izgubljena.

Moramo biti spremni nastaviti moliti čak i ako ne dobijemo ono što tražimo. Molimo svim sredstvima koja su nam na raspolaganju.

Draga moja braćo i sestre u Kristu, moramo se prestati zavaravati tvrdeći da ne molimo jer za to nemamo vremena. Jednostavno ne cijenimo molitvu onako kako bismo trebali. Dvije su stvari koje moramo učiniti. Zamolimo najprije našega Gospodina Isusa Krista da nam usadi u pamet i srce istinsku vrijednost molitve kako bismo mogli uvijek moliti ne gubeći nadu. I naša mora biti molba Isusovih učenika: “Gospodine, nauči nas moliti.” On će nas sigurno najprije poučiti vrijednosti molitve kao što je činio kroz sva Sveta pisma.

Tada moramo biti spremni nastaviti moliti čak i ako ne dobijemo ono što tražimo. Molimo svim sredstvima koja su nam na raspolaganju. Možemo moliti svetu krunicu, čitati i razmatrati Božju riječ, služiti se molitvenicima ili jednostavno biti mirni u Božjoj prisutnosti u Euharistiji. Možemo moliti i sami, s obitelji, s prijateljima, u crkvi na misi itd. Molimo u svim našim raspoloženjima i stanjima. Ukratko, molite koliko možete i na svakom mjestu i u svakom trenutku.

Ako ne prestanemo moliti, Bog će nam sigurno dati ono što nam je najpotrebnije u ovom životu – Njegov Sveti Duh, Darovatelj svih darova. On nas uvjerava u ovaj dar svoga Duha: “Koliko će više Otac dati Duha Svetoga onima koji ga mole?” (Lk 11,13) Duh Sveti će nas naučiti moliti i prosvijetliti pravu vrijednost molitva. Taj isti Duh dat će nam unutarnju radost, nadu i snagu za putovanje u Božje kraljevstvo samo ako se sjetimo vrijednosti molitve i nikada ne prestanemo moliti.

Post 18,20-32; Kol 2,12-14; Lk 11,1-13