Mladi franjevac, fra Ivica Janjić u svojoj kolumni za portal Franjevačke mladeži – Frama piše o pravoj ljubavi i kaže da je čovjek poput kanala, poput cijevi kroz koje ljubav dolazi na zemlju, ali njezin izvor je u Bogu. Fra Ivica pritom je istaknuo i dva načina na koja nam je Isus pokazao pravu ljubav:

Prvi način: Jedan Bog u zajedništvu tri osobe

Nema ljubavi bez odnosa. Ako si sam kako ćeš ljubiti? Dok još nije stvoren svijet, vidljiva i nevidljiva bića, koga je Bog ljubio ako je ljubav? Možda nam je sada mrvicu lakše shvatiti Presveto Trojstvo – nije jedan, nije sam, jer bi to bio teški egoizam, nego imamo tri osobe iako je to jedan Bog, jedna Božanska narav.

Netko bi ovdje mogao reći – no dobro, zašto onda nisu dvije osobe, nego pak tri? Jer se dvoje još uvijek može egoistički voljeti tako da jedan drugome ispunjava potrebe zanemarujući ostale, a kad je troje, onda je to već podloga za istinsku, autentičnu, puninu ljubavi. Dakako, ovo je samo slaba analogija.

Nema prave ljubavi, ako nema zajedništva

Njih Trojica uvijek sve skupa rade i stalno upućuju jedan na drugoga. Isus skoro stalno govori “Otac moji koji je na nebesima”. Što radi Duh Sveti? Upućuje na Isusa, aktualizira njegove stvari. Što radi Otac? Šalje Sina. Sva trojica su aktivni.

Zaključak: nema prave ljubavi ako nema odnosa, ako nema zajedništva. Što za sobom vuče pitanje: imamo li osjetljivost za bratstvo? Kršćanstvo nije jedan čovjek solo, nego zajednica, skupno djelovanje, poštivanje tuđih slabosti jer ih i ja imam, ali uvijek s upućivanjem na Onoga koji je jači od slabosti.

Bog radi zajedno, nema ništa sam, do te mjere da svima nije dao sve kreposti iako je mogao, ali zašto nije? Providnost! Tako ti daje priliku za ljubav. Svakome je dao vrhunske talente ali ne sve, zato nitko nije bolji od nikoga, a svi trebamo jedan drugoga – da dođe do odnosa, jer jedino tako će doći do ljubavi!

Bratstvo može puno! Mogu posvjedočiti s Ultra evangelizacije; bilo nas je 50-tak naspram tisuća i tisuća tamo, bili smo kao kap u moru, ali Isus je izabrao samo 12 apostola – što su oni u usporedbi na ostatak svijeta? Iskreno – ništa. Ali zašto su uspjeli? Jer su surađivali s Bogom, računali su na Boga, na njegovu ljubav – u tome je ključ uspjeha! Jer Bog je iznad svega toga! Tu se jasno vidi da Duh Sveti vodi Crkvu!

Netko je jednom rekao: nisu Njega čavli držali na križu nego ljubav!

Drugi način: Ljubav je križ

Sve je to značajno – Isus se utjelovio, držao govore, širio nauk, ostavio nam Sveto pismo, međutim, za mene, najviše je napravio viseći na križu. Vidite, to je najveća ljubav, a njemu je tada to bila najveća bol. Dakle, osjećaji nisu ključni kada se govori o istinskoj ljubavi. Netko je jednom rekao: nisu Njega čavli držali na križu nego ljubav! Netko te živcira pa ga moraš ljubiti; Isusa su vrijeđali pa je htio ljubiti.

Želimo li istinski ljubiti valja nam biti prijateljima križa

Gdje danas možemo vidjeti plodove žrtve na križu? U maloj bijeloj hostiji, pod prilikama kruha i vina. Bog nam daje sebe za hranu. Svaki dan dolazi na zemlju u hostiju isti Bog kojemu se anđeli na nebu klanjaju. Eto zašto je Misa vrhunac. Eto zašto tu možemo učiti pravu ljubav od Isusa.

Zaključak: ljubav je davanje, ljubav je žrtva, ljubav je križ. Želimo li istinski ljubiti valja nam biti prijateljima križa.