U doba kada mnogi u raznim pojavama prepoznaju Božje znakove, mislim kako nije slučajnost da su prvi i posljednji dan karantene dva blagdana svetoga Josipa – zaručnika i radnika. Najveću kušnju svoga života sveti Josip je prošao između ta dva događaja: njegove nevolje počinju nakon zaruka s Marijom, a završavaju kada se napokon skrasio u Nazaretu, gdje je mogao započeti život „običnog” radnika. Između ta dva događaja on je bio izdan, odbačen, proganjan, gladan i siromašan, no ostao je vjeran Bogu, Isusu i Mariji, koje je volio iznad svega.

Mjere i ograničenja pogodile su svakoga, više ili manje. Sada kada je prošlo nešto vremena i stvari se možda jasnije vide, mislim da hladnije glave možemo, gledajući svetoga Josipa, promotriti kako je naša duša prolazila kroz protekle kušnje:

• Kada sam se osjećao izdanim od onih koji su imali moje povjerenje, jesam li od Boga tražio mudrost i vodstvo kao što je to Josip radio kada je saznao da je Marija začela?
• Jesam li bio spreman na Božji poticaj izmijeniti sve svoje životne planove kao sv. Josip, kojemu je Bog u snu govorio?
• Jesam li na nepravdu i odbijanje reagirao ljutito ili sam to strpljivo podnosio i pokušavao naći drugi način kako da iskažem ljubav potrebitima, poput Josipa kada su ga odbili u svratištu?
• Jesam li se brinuo prvenstveno za sebe, makar se radilo o brizi za duhovna dobra, ili mi je pogled bio usmjeren na one slabije i nezaštićene, kao što je Josip gledao na Isusa i Mariju?
• Jesam li očajavao i strahovao nad svojom budućnošću ili sam vjerovao da me Božji anđeli čuvaju i štite kao što je to vjerovao sv. Josip dok je bježao u Egipat?
• Jesam li poput sv. Josipa u nevoljama ostao postojan i sabran u vršenju svojega životnog poslanja ili su mi one bile izgovor da zanemarim svoje dužnosti?

Neki najavljuju novi val, neki kažu da neće doći. Za nas kršćane jedno je sigurno: neki oblik kušnje uvijek će biti prisutan u našem životu. Iskoristimo vlastite pogreške kako bismo prepoznali svoje slabosti, postali svjesni koliko smo nemoćni bez Gospodina te donijeli čvrstu odluku da napredujemo u krepostima kako bismo „novi val” životnih kušnji dočekali spremni i postojani u Gospodinu.