Riječ poniznost dolazi od riječi humus, što znači zemlja, ili posebno podzemlje. Naša riječ poniznost može nas natjerati da pomislimo na riječi Pepelnice: “Prah si i u prah ćeš se vratiti.” Kaže se da je poniznost prva od vrlina, jer nas smješta u stvarnost i omogućuje nam da primimo istinu svih ostalih vrlina – ona je uvijek najbolje mjesto za početak kada gradimo vrline. Poniznost je suprotna vrlina ponosu, koji je korijen svih poroka. Kada prakticiramo poniznost, ili dopuštamo Bogu da nas ponizi, On uklanja sve stvari koje bi nas spriječile da rastemo i uzletimo u visine kreposti kako ne bismo rasli kao nakrivljeno drvo ili kula na slabim temeljima, piše Catholic Exchange.

Prošli smo tjedan govorili o tome kako biti velikodušan ili nastojati biti veliki u vrlini i duhu. Kako se to dvoje spajaju zajedno? Pa obje su vrline i srećom vrline ne rade jedna protiv druge. Poniznost je istina s milosrđem. U isto vrijeme trebamo priznati da je Bog taj koji nam je dao sve i da je on taj koji je iznad svega. Vidite li kako to može zajedno? Bog je iznad svega pa se trebamo ponizno pokoriti Njemu i drugima koji su njegovi sluge i stvorenja, a ujedno nas poziva da budemo veliki, da budemo snažni, moćni, kreposni ljudi kakvima nas je pozvao.

I velikodušnost i poniznost proizlaze iz nade. Ovo vjerojatno nije odmah intuitivno. Kako nada može biti izvor za njih? Kada se nadamo Bogu, ne polažemo svoje povjerenje u vlastitu snagu ili moć. Uzdamo se u Njega, a to nas lako može dovesti do poniznosti. Kada vjerujete kralju ili zapovjedniku i slijedite ih, prakticirate poniznost. Vjerujete im da će donijeti ispravne odluke za vas, čak i kada bi mogle biti potencijalno opasne. Sada, kako velikodušnost može proizaći iz nade? Nada gleda u budućnost, posebno u nebo. Doći i tražiti nebo znači nastojati uvijek biti bolji i rasti u kreposti, tražiti Krista i nasljedovati ga.

Možemo prakticirati poniznost na mnogo različitih načina, ali dobar način da pronađete ono na čemu trebate raditi jest pokušati pronaći načine na koje ste najponosniji. Pogledajte gdje mislite da imate najviše samopouzdanja, gospodarite li time drugima? Pogledajte koliko često govorite o sebi, možda prebrojite koliko puta koristite ‘ja’ i ‘ja’ kada govorite ili pišete. Što je tamo gdje ste nesigurni, pokušavate li sakriti svoju slabost kako biste izgledali bolje nego što jeste? Kad sam bio mlađi, nisam znao određene riječi koje su moji prijatelji koristili i umjesto da samo pitam što znače, pretvarao sam se da razumijem, zbog čega sam izgledao još gluplje kada su saznali da ne znam. Poniznost se ne smije brkati sa samoponištenjem, već je riječ o iskrenosti prema dobročinstvu. Dakle, ako ste dobri u nečemu, to ne znači pretvarati se da niste. To znači priznati svoje darove da dolaze od Boga i vratiti sve pohvale Njemu.