„Ako želiš naučiti voljeti Boga, moraš pronaći vrijeme da ga svakodnevno provodiš s Njim. Čak i ako je tvoj život vrlo stresan, ako si iscrpljen neizvedivim rasporedima, moraš svakodnevno naći vremena da tvoj život urodi plodom s Njim i u Njemu“, piše otac peteročlane obitelji koji je pronašao način kako rasti u duhu bivajući svakodnevno u Božjoj prisutnosti. Njegovo iskustvo svakodnevne molitve u šutnji donosi Aleteia:

Slušam svoj dah dok u tišini sklapam oči i započinjem molitvu. 6 i 30 je ujutro, svi spavaju, svjetlost novog dana koja se pojavljuje s prozora meka je i umirujuća. Za mene je ovo najbolje doba dana.

Ne događa se ništa posebno, nikakve posebne emocije, ali čini se da je sve na svome mjestu. Sklopljenih očiju upravljam svoje srce i dušu Gospodinu, pun povjerenja u Njega, praznim se kako bih napravio mjesta za Onoga koji jest. Traje samo pola sata, kad alarm ponovno zazvoni napravim sok i pokušam probuditi ostatak ‘posade’. A onda, korak po korak, krećem u novi dan: odijevanje, priprema ruksaka, pratnja djece u školu i tako redom.

Svaki dan može biti prilično kaotičan s troje djece, ženom i kućom koju treba održavati… ali vrijeme jutarnje molitve ostaje kamen temeljac, sigurno utočište mojim danima. I u najturbulentnijim trenucima moje se srce vraća tamo, u Njegovu prisutnost.

No nemojte me krivo shvatiti, ja zasigurno nisam mistik, niti sam rođen s takvom sklonošću. Sve je započelo prije nešto više od dvije godine sa željom da uspijem ‘ukrasti’ malo vremena za sebe i Gospodina, a da to nije samo ishitreno čitanje evanđelja ili misa u trku. Osjetio sam potrebu bolje Ga upoznati i bez shema, bez da moram nužno govoriti ili izgovarati neke molitve. Želio sam Ga vidjeti, biti u Njegovoj prisutnosti, razmišljati o Njemu u tišini. Kao kad se zaustavite automobilom kako biste uronili pogledom u prekrasan krajolik ili se još nekoliko trenutaka divili slici. Tako sam osjetio potrebu razmatrati o Njemu, svetom i svemoćnom, Vladaru neba i zemlje, svom stvoritelju i Gospodaru.

Vremenom se ta želja, umjesto da nestane, pojačala, čineći ove trenutke bliskosti s Gospodinom neizostavnima. I sve je to imalo još više smisla kad mi je jedan fratar prije nekog vremena rekao:

„Svrha tvojega života je voljeti… da bi nekoga volio, moraš ga upoznati; a da bi nekoga upoznao, moraš se družiti s njim. Dakle, da bi naučio voljeti Boga, moraš provoditi vrijeme s Njim u svakodnevnoj molitvi i čitanju evanđelja.“

Provoditi vrijeme s Bogom.

Dakle, ne rastresena misao, molitva u zadnji čas, prosidbena molitva zbog određene brige, već kvalitetno provedeno vrijeme s Njim!

Ako želiš naučiti voljeti Boga, moraš pronaći ovo vrijeme da ga svakodnevno provodiš s Njim. Čak i ako je tvoj život vrlo stresan, ako si iscrpljen neizvedivim rasporedima, moraš svakodnevno naći vremena da tvoj život urodi plodom s Njim i u Njemu.

Poanta je u tome da to ne mora biti ništa komplicirano i ne mora trajati bezbroj sati; 20 minuta dnevno može biti dovoljno! Važno je, međutim, ući u rutinu, tako da ‘vrijeme molitve nije posljednja stvar u danu (u smislu prioriteta), već sastavni dio tvojeg života, s vlastitim prostorom (u fizičkom smislu) i vremenom. Tvoj dan treba biti pomalo obilježen monaškim pravilom – ora et labora – tako da se „ništa ne gubi“ i da možeš primiti ono što Isus naziva najboljim dijelom. Postoje različiti načini da uđeš u ovu rutinu; u nastavku ti predlažem nekoliko načina koje je Crkva dobro provjerila kroz stoljeća… Nadam se da ćeš pronaći nešto što ti odgovara.

1. Molitva časova (Božanski časoslov)

Ako si bio u Asizu na nekom seminaru ili kao gost u samostanu, znat ćeš o čemu govorim. Molitva časova sastoji se u čitanju psalama i drugih tekstova unutar strukturirane formule (sadržane u brevijaru) koja označava “sate” u danu. Najvažniji trenuci su Jutarnje pohvale, Večernja i molitva prije počinka. Za početak pokušaj biti vjeran jednom od ovih trenutaka, poput Pohvala prije nego što ujutro iziđeš ili u vlaku na putu do posla. Pronađi brevijar u knjižari, pitaj u župi ili ga potraži na internetu.

2. Svakodnevna krunica

Ovo je molitva koju mnogi vole, dok je za neke vrlo zamorna! No jedno je sigurno, redovita i predana molitva krunice donosila je i nastavlja donositi brojne milosti po cijelom svijetu! Iako se izgovaranje pedeset Zdravomarija može činiti vrlo dugim, u stvari to je molitva koja traje oko četvrt sata. To je omiljena molitva naše djece!

3. Molitva šutnje

Ovo je moja omiljena molitva. To je molitva za razmatranje u maniri redovnika. Da bi bio vjeran, važno je odrediti vrijeme, mjesto i trajanje molitve. Počinje znakom križa i zazivanjem Duha Svetoga. Tada osluškujemo što On znači našemu srcu. Čim shvatiš da um odluta u nekoj misli, udahni i ponovno se usredotoči. Na primjer, ja u srcu kažem: Isuse! Molitvu zaključujem Zdravomarijom.

4. Čitanje Svetog pisma

Kao što mi je fratar rekao, da bi poznavao Isusa i volio ga, moraš znati njegovu priču. Sam mi je fratar kao metodologiju savjetovao da dnevno čitam jedno poglavlje Novog zavjeta, počevši od Matejeva evanđelja pa sve do Otkrivenja. Kad završiš, kreni iznova! Iskustveno poznavanje Svetog pisma dovodi vas u intiman odnos s Isusom koji je živa Riječ. Za mene je kronološko čitanje evanđelja bilo otkriće, pokazujući mi veze Isusova života i života apostola koje prije apsolutno nisam primijetio.

5. Misa

Napokon i dnevna misa. Svakodnevno primanje sakramenta Euharistije sveti je blagoslov (ako smo u Božjoj milosti, tj. ispovjeđeni). Povezuje nas s Crkvom i braćom i hrani nas istim Isusom čijim koracima želimo ići.

Naravno da se ovih 5 načina molitve međusobno ne isključuju – upravo suprotno! – kad bi bilo moguće trebali bismo vježbati svih 5 dnevno, kao što se to radi u samostanu. Kreni od jedne od njih! Nauči biti poslušan i vjeran. U tom ćeš koraku i miru otkriti Božju vjernost. Oči će ti postati bistrije, a duša obavijena Božjom milošću posredstvom Duha Svetoga koji će ti pokazati sljedeće korake.

Želim ti dobru molitvu!