Fra Vladimir je naglasio da je smrt sastavni dio svačijega života, iako ju se može promatrati pod različitim vidovima. “Govor o smrti uvijek je izazovna i teška tema, ali ona je jedina sigurna točka našega života, jer svi ćemo umrijeti, i baš zato ne smijemo od te teme bježati.”

Dodao je da se današnji čovjek boji smrti. “Bilo kakav govor o smrti uklonjen je iz našega života. Smrt se ne događa pred našim očima, nego najčešće u bolnici. Ali jednoga dana će doći trenutak kada će se i za nas zaustaviti vrijeme, kada ćemo uroniti u vječnost. Baš zato je važno o smrti razmišljati, zato je važno za smrt se pripremati i zato je ova tema izazovna i zahtjevna. Kao odgovorni vjernici i osobe koje ozbiljno shvaćaju svoj kršćanski i vjernički poziv, nikada ne smijemo bježati od odgovornosti i važnosti upravo te velike i zahtjevne teme smrti”, naglasio je fra Vladimir.

Slušateljima je predstavio stav prema smrti i okolnosti umiranja dvojice svetaca, velikana koji su na smrt imali drugačiji pogled od većine. “To su franjevački velikani, sv. Franjo Asiški, koji se smrti radovao, i sveti Antun Padovanski koji je umirao s riječima “Vidim svoga Gospodina!”

Jesam li spreman SADA stati pred Boga?!

Postavio je važno pitanje: “Jesam li ja spreman sada stati pred svoga Gospodina? Ne možemo ne odgovoriti na to pitanje. Budimo iskreni – dva su moguća odgovora: spreman sam za susret s nebeskim Ocem i Bogu položiti račun ili nisam spreman. Ako si spreman, zahvali Bogu na toj velikoj milosti. Ali ako nisi, postoji način kako ćeš se spremiti za taj trenutak – sakrament pomirenja s dragim Bogom, s bližnjima i sa samim sobom je na prvom mjestu. Potom treba ispraviti sve što nije u skladu s Božjom voljom, očistiti svoju savjest, ukloniti sve što nije dobro iz tvoga života i onda, iz dana u dan, posvećivati se u poslu koji činiš i žrtvi koju podnosiš, da ti Gospodin udijeli milost da budeš zaista spreman stati pred našega Stvoritelja i položiti Mu račun za svoj cjelokupni život.”

Zapitavši se kako se istinski vjernik suočava sa smrću, fra Vladimir podsjetio je na članak Vjerovanja ‘Vjerujem u uskrsnuće tijela.’ “Ti skupovi na kojima ispraćamo naše drage i voljene na vječni počinak ne bi trebali biti skupovi žalosti jer to je samo privremeni rastanak. “Našim se vjernima život mijenja, a ne oduzima”, molimo u predslovlju mise za pokojne. Taj trenutak rastanka boli i srce ti se možda razdire, ali to je test tvoje i moje vjere, jer smo svjesni da će doći trenutak kada ćemo se susresti s našima dragima jednom u vječnosti. I zato, kada te pogodi smrt, koliko god bila bolna, pozivam te da smrt promatraš u svjetlu Kristova uskrsnuća. Tada ćeš razumjeti zašto su se sveci mogli radovati tom trenutku, zašto sv. Franjo naziva smrt sestricom, zašto sv. Antun kliče ‘Vidim svoga Gospodina!’! Baš zato jer su cijeloga svoga života i dokraja vjerovali u uskrsnuće tijela i život vječni”, zaključio je fra Vladimir.