"Dan upisa na studij (23. rujna) ujedno je i spomendan svetog Padre Pija. Tog sam se dana sjetila devetnice koju sam izmolila početkom ljeta. Bog je po zagovoru svetog Padre Pija uslišio moju molitvu u zadnji trenutak. Pripremio je za mene puno više od onog što sam molila ili mogla zamisliti da se može ostvariti", posvjedočila je Ines Polgar za Hrvatsku katoličku mrežu.
Na poticaj prijateljice Eve Vukine, Ines je odlučila podijeliti svoje svjedočanstvo po zagovoru sv. Padre Pija. Mi smo ju zamolili da to isto svjedočanstvo podijeli i s nama. U nastavku prenosimo u cijelosti njezino svjedočanstvo.
Odrastanje
“Odrasla sam u katoličkoj obitelji s majkom i starijim bratom. Naša je obitelj uvijek imala glavno uporište u Bogu. Živjeli smo skromno, radosno i od Božje providnosti. Na kraju srednjoškolskog obrazovanja željela sam upisati fakultet jer mi je Bog dao milost da lako učim i pamtim naučene stvari. Također, ta je želja bila u meni i radi toga da mi diploma omogući pronalazak dobrog posla kako bi naša obitelj imala financijsku stabilnost. Uvijek sam imala potporu obitelji i prijatelja, međutim ne i okoline. Budući da je mama zbog bolesti morala otići u prijevremenu mirovinu, financijski nismo najbolje stajale i mogućnost upisa na fakultet i financiranje istog nije se činila moguća. Okolina nam je znala direktno u razgovoru reći da nema smisla upisati fakultet kad ga ne mogu financirati. „Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu.“ (Luka 18, 27) Ne obazirući se na njihove riječi, 2011. godine upisala sam Ekonomski fakultet u Zagrebu. Prvi se upis na fakultet ne plaća, boravila sam u domu koji je u ono vrijeme bio jeftin, radila studentske poslove i dobila stipendiju. Bog je stavljao na moj životni put ljude koji su mi pomagali na razne načine.
Okolina nam je znala direktno u razgovoru reći da nema smisla upisati fakultet kad ga ne mogu financirati.
Želja za promjenom
Mogu reći da je Bog ostvarivao moje želje sve do 2013. godine – Godine vjere. Početkom te godine molila sam u osobnoj molitvi da Bog promijeni nešto u mom životu. Bog je čuo moju molitvu i uslišio je, ali na svoj način, ne kako sam očekivala. Mama je zbog jedne nezgode trebala pomoć u svakodnevici i nije mogla sama živjeti te sam početkom godine, nakon godine i pol studiranja u Zagrebu, odlučila prekinuti studij i vratiti se doma u Međimurje. Prekid studija je bio domino kocka kojom je započeo domino efekt mog dotadašnjeg života. Bog je srušio sve gdje On sam nije bio u središtu da bi me pripremio za novi početak i naučio prepustiti se u potpunosti Njegovoj volji.
Početkom ljeta izmolila sam devetnicu svetom Padre Piju za novi fakultet i za hodočašće u Međugorje. I na tu sam molitvu zaboravila. U meni je tinjala želja da ponovo upišem fakultet bliže svom domu te sam planirala raditi sezonu kako bih zaradila za ponovni upis – drugi upis na fakultet bilo je potrebno platiti. Sezonski posao je bio vezan uz poljoprivredu, međutim nije bilo posla za mene te sezone. Slala sam otvorene molbe za bilo kakav posao, no odgovora nije bilo. Iako sam bila bez novaca, Providnost se pobrinula da to ljeto odem u Međugorje sa zajednicom Totus Tuus. To je hodočašće za mene bilo kao novi početak. Nakon padova, gubitaka i tuge tijekom godine, Bog je zauzeo prvo mjesto u mom životu i vratio mi radost srca. „Sva radost tvoja neka bude Gospodin; on će ispuniti želje tvoga srca!“ Psalam 37, 4
Nakon padova, gubitaka i tuge tijekom godine, Bog je zauzeo prvo mjesto u mom životu i vratio mi radost srca.
Tijekom ljeta prijavila sam se na jesenski rok na FOI u Varaždinu putem aplikacije Postani student s nadom da ću zaraditi novce do upisa. Počela sam raditi tek krajem ljeta, a zarađenim novcima platila sam režije i nabavila osnovne stvari. U subotu, 21. rujna 2013. nakon večernje molitve zajednice Totus Tuus, imali smo običaj družiti se i razgovarati. Tada me jedna prijateljica upitala hoću li ponovo upisati fakultet na što sam joj odgovorila da neću jer nisam uspjela raditi cijelu sezonu i zaraditi dovoljno da platim prvu godinu. Također sam joj rekla da se moram odjaviti iz aplikacije Postani student kako me ne bi upisali. Naravno, nisam to učinila iste večeri kad sam se vratila kući, a ispostavilo se da je to bio zadnji dan za odjavu. Bog ima smisao za humor i tako sam u nedjelju prijepodne skrolajući po društvenoj mreži Facebook naletjela na status svoje prijateljice iz srednje škole koja je sva radosna objavila „Ponovno student“. Naime, i ona je u međuvremenu prekinula studiranje u Zagrebu i upisala FOI u Varaždinu. Mogu reći da mi je život proletio kroz glavu jer sam znala što znači ta rečenica – da sam i ja također upisana na fakultet jer sam na popisu bila 2. po redu što je značilo automatski upis. Bio je to trenutak uzbuđenja, radosti, straha, neizvjesnosti, svih znanih i ne znanih osjećaja. Podsjetnik – samo desetak sati ranije rekla sam da neću upisati fakultet.
Bog ima smisao za humor i tako sam u nedjelju prijepodne skrolajući po društvenoj mreži Facebook naletjela na status svoje prijateljice iz srednje škole koja je sva radosna objavila „Ponovno student“.
Dvije glavne činjenice u tom trenutku bile su da sam u novčaniku imala manje od 100 kn te da je upis na fakultet bio odmah sljedeći dan, odnosno u ponedjeljak 23. rujna. Na upis je trebalo doći s početnim paketom (indeks i popratni papiri) koji je trebalo platiti 500 kn, a bilo je potrebno platiti i cijelu godinu u iznosu od 7.200 kn.
Sv. Padre Pio/Eva Vukina
Odluka
U razgovoru s majkom odlučila sam nazvati osobu od povjerenja i reći joj u kakvoj sam se situaciji našla s nadom da mi može novčano pomoći. Nakon javljanja i pojašnjenja situacije dobila sam odgovor: „Gdje da ti nabavim te novce u nedjelju u podne?“. Zahvalila sam se na razgovoru i rekla da ću otići idući dan na fakultet i reći da me ispišu jer nemam novce kojima bih platila prvu godinu (postojala je mogućnost plaćanja kazne zato što se nisam na vrijeme odjavila iz aplikacije i tako nekome na listi oduzela priliku za studiranje). Međutim, ta me ista osoba nazvala nakon samo 1 minute i rekla da idući dan dođem k njoj da ćemo nešto smisliti. Te nedjelje popodne posjetile su me dvije najbolje prijateljice kojima sam ispričala u kakvoj sam se iznenadnoj situaciji našla. Još danas pamtim njihova iznenađena lica. Rekla sam da nemam ni 100 kn, a potrebno mi je 500 kn da bih platila početni paket. One su odlučile pomoći i tako je jedna od njih posudila 200 kn, a druga 300 kn. Idući sam dan otišla na fakultet, nabavila upisni materijal i u referadi objasnila da nemam 7.200 kn za upis godine te postoji li mogućnost obročnog plaćanja. Uz pomoć drage osobe od povjerenja platila sam studij u dvije rate – prvu nakon par dana od upisa, i drugu nakon nekoliko mjeseci. Bog je time pokazao da „je sve moguće onomu koji vjeruje!“ Marko 9, 23.
Bog je po zagovoru svetog Padre Pija uslišio moju molitvu u zadnji trenutak.
Dan upisa na studij (23. rujna) ujedno je i spomendan svetog Padre Pija. Tog sam se dana sjetila devetnice koju sam izmolila početkom ljeta. Bog je po zagovoru svetog Padre Pija uslišio moju molitvu u zadnji trenutak. Pripremio je za mene puno više od onog što sam molila ili mogla zamisliti da se može ostvariti. Od mene je tražio samo da mu vjerujem, ne i da se sama pobrinem za sve, jer gdje je onda prostor za njegovo djelovanje? Ako mogu sve sama, ne treba mi Njegova pomoć i prisutnost. Također, Padre Pio je od tog dana za mene postao poseban prijatelj koji me prati i danas. Njegove riječi pune nade i danas ohrabruju – „Moli, nadaj se i ne brini.“; „Budi radostan, Isus će se pobrinuti za sve.“.
Naš Bog je živ. Naš Bog je velik i vjeran. El Roi – Bog koji sve vidi. Bog čuje molitvu svakog srca. Bogu se ne žuri, ali On nikad ne zakasni. Kroz kakve god kušnje prolazili, nikad nemojte gubiti nadu „jer Bog sve okreće na dobro onima koji ga ljube.“ Rimljanima 8, 28″.