Karmelićanin Krešimir Josip Bahmec na društvenim mrežama promišlja o željama u Novoj godini. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Pitaš me Bože što želim? Ako zaželim da sva djeca imaju oca i majku, hoće li to ići samo u bajku? Da nijedno nije gladno niti da je čulo za mjesto hladno (ni za srce, za srce hladno nikako, to mi obećaj odmah sad!). Ako zaželim da muž voli ženu više od sebe, može li to ako nije čuo za Tebe? Da ženu vara samo kada kaže da nikada nije stara…..da je baš voli puniju jer dok ju grli valjda je bolje da ga ljulja nego da žulja? (i da jelo je uvijek taman, a to nikada ne ide pod laž) Smijem li poželjeti nasmijane prolaznike kada razloga za smijeh nema i da nitko ne misli da su poludjeli? Ili to ide samo pod vic, mic po mic…? Računa li se želja ako mi oživiš prijatelja? Znaš onoga tko mi nije zaboravio ime, zove se Šime, i da me nazove makar poslije Nove? Hoćeš li se Bože umoriti od mojih želja ako poželim svakom da ima tebe za najboljeg prijatelja? Jedno ipak Bože moj jedini, znam….da željeti još ne znam…i da te ne mučim više nabrajanjem pustim, daj mi još samo jednu želju da zaustim…..Ti, Tvoje sveto Ime da mi na usnama bude kada se onaj naš konačni susret zbude ….i da želim samo Tebe, nimalo sebe, jer, znaš Ljepoto najveća, dubino neistraživa, visino nemoguća… Ti si moja jedina sreća…..Moj Bog. Moje sve!