Želim da bude Svetkovina Milosrđa!

Pet je oblika štovanja Božjeg milosrđa, ali najznačajniji oblik je svetkovina Božjeg milosrđa, piše portal Božje milosrđe.

Dok je s. Faustina tijekom ispovijedi svećeniku pojašnjavala kako je Isus tražio da se napravi njegova slika, Isus Faustini dolazi s novim zahtjevom, najvažnijim od svih: Hoću da bude svetkovina Božjega milosrđa.

Ja želim da bude svetkovina Milosrđa. Želim da ta slika koju ćeš naslikati kistom bude svečano posvećena u prvu nedjelju po Uskrsu. Ta nedjelja treba biti svetkovina Milosrđa. (Dn 49)

Čak 14 puta je Isus podsjećao s. Faustinu na važnost ustanovljenja Svetkovine Milosrđa.

Tko god toga dana pristupi Vrelu Života, taj će zadobiti potpuno otpuštenje krivica i kazni. Čovječanstvo neće naći mira dok se s pouzdanjem ne obrati mome milosrđu. O, kako me teško ranjava nepovjerenje duša. Te duše priznaju da sam svet i pravedan, ali ne vjeruju da sam milosrdan, ne vjeruju mojoj dobroti. I sotona poštuje moju pravednost, ali ne vjeruje u moju dobrotu. (Dn 300)

A kada bi zbog svojih obveza i dužnosti s. Faustina samo na tren zaboravila ovaj Isusov zahtjev, On bi ju uporno podsjećao:

Nijedna duša neće naći opravdanja dok se ne obrati s pouzdanjem mojemu milosrđu. Stoga prva nedjelja po Uskrsu treba biti svetkovina Milosrđa, a svećenici taj dan trebaju dušama govoriti o mom velikom i neizmjernom milosrđu.(Dn 570)

Kćeri moja, govori cijelomu svijetu o mojemu neshvatljivom milosrđu. Želim da svetkovina Milosrđa bude utočište i zaklon svim dušama… Toga dana bit će otvorene nutrine mojega milosrđa i ja ću izlijevati mora milosti na duše koje se približe izvoru mojega milosrđa. Duša koja se ispovjedi i pričesti dobit će potpuni oprost od grijeha i kazni. Toga su dana otvorene sve rijeke Božjih milosti. Neka se ne boji približiti k meni niti jedna duša, makar joj grijesi bili poput purpura. Moje je milosrđe tako veliko da kroz čitavu vječnost ostaje neshvatljivo svakom razumu, bilo ljudskom, bilo anđeoskom. Sve što postoji izišlo je iz nutrine moga milosrđa. Svaka će duša u odnosu sa mnom čitavu vječnost razmatrati moju ljubav i milosrđe. Svetkovina Milosrđa izvire iz moje nutrine i želim da se slavi u prvu nedjelju po Uskrsu. Čovječanstvo neće pronaći mira dok se ne obrati izvoru mojega milosrđa. (Dn 699)

Sestra Faustina je, zajedno s ostalim sestrama iz zajednice, u svakom mjestu i samostanu gdje bi boravila, imala na raspolaganju svećenika za ispovijed. Ali nedostatak stalnog duhovnog voditelja donosio joj je trenutke kušnje; no Isus joj je polako i strpljivo objašnjavao veličinu zadatka za koji ju je izabrao. Znaj ovo: ako zanemariš slikanje slike i čitavo djelo milosrđa, na dan suda odgovarat ćeš za velik broj duša. (Dn 154) Ove su riječi dušu s. Faustine ispunile velikim strahopoštovanjem. Shvatila je da je odgovorna ne samo za svoje spasenje, nego i za spasenje drugih ljudi te je odlučila učiniti sve što je u njezinoj moći da ispuni Njegovu volju. No, molila je i dalje da joj Isus udijeli jedan stalnog duhovnika i ispovjednika kao pomoć u ostvarenju njezine velike zadaće. Isus je uslišao njezinu molitvu… dao joj je pomoć u jednom vjernom svećeniku, vlč. Mihaelu Sopoćku.

Jednom dok se nalazila u crkvi, i prije nego što je prvi puta susrela vlč. Sopoćka, s. Faustina ga je vidjela u duhu i istovremeno u svojoj duši čula ove riječi: Ovo je moj vjerni sluga. On će ti pomoći ispuniti moju volju ovdje na zemlji. (Dn 263) Vlč. Sopoćko bio je duhovnik u sjemeništu i predavač na Teološkom fakultetu. Bio je i ispovjednik brojnih redovničkih zajednica.

Kao iskusan duhovnik i ispovjednik, vlč. Sopoćko nastojao je najprije s. Faustinu bolje upoznati kako bi ju mogao razumjeti, da ne bi bio možda zaveden kakvim zabludama koje mogu proizlaziti iz čisto ljudske naravi. Posavjetovao se s njezinom poglavaricom, tražeći informacije o redovničkom životu s. Faustine te zamolio i da se ispita njezino tjelesno i psihičko zdravlje. Sva su liječnička mišljenja, uključujući i psihijatrijski nalaz, potvrđivala normalitet, ozbiljnost i razboritost s. Faustine. Jednoga dana vlč. Sopoćko odlučio je sam poduzeti potrebno za slikanju te slike, kako je kasnije rekao: „Naposljetku, više vođen znatiželjom kakva će to slika biti, nego samom vjerom u istinitost objava s. Faustini. Dogovorio sam sa slikarom Eugeniuszom Kazimirowskim, koji je stanovao u istoj kući gdje i ja, da za određeni iznos naslika sliku, kao i s majkom Poglavaricom koja je dopustila s. Faustini dva puta tjedno dolaziti k slikaru i davati mu upute kako bi to slika trebala izgledati.”

Nakon nekoliko mjeseci, rad na slici se bližio kraju. No, s. Faustina nije bila zadovoljna, iako su i umjetnik i vlč. Sopoćko dali sve od sebe da što vjernije dočaraju sliku Isusa. Kad se vratila u samostansku kapelu, požalila se Isusu: „Tko Te može naslikati tako lijepoga kao što jesi?” (Dn 313) U odgovoru je čula: Veličina ove slike nije ni u ljepoti boje ni kista već u mojoj milosti. (Dn 313)

Kad je slika bila dovršena, vlč. Sopoćko ju je postavio u samostanski hodnik. Ali s. Faustina, na Isusov poticaj, zahtijevala je da se slika postavi u crkvi. Rekla je vlč. Sopoćku da Isus želi da se postavi na tri dana na vanjskom zidu samostana pored prozora.

Približavala se prva nedjelja nakon Uskrsa i trebalo je održati trodnevlje uoči završetka Jubileja Otkupljenja. Bilo je to u travnju 1935. godine. I gle čuda, baš su vlč. Sopoćka pozvali da održi propovijed. Pristao je pod uvjetom da se izloži slika. Izgledala je impresivno i privlačila pažnju svih. Sestra Faustina je bila iznimno radosna zbog tog događaja te što su Isusovi zahtjevi ispunjeni – slika Milosrđa bila je izložena na javno štovanje na najvažnijem mjestu u cijelom Vilniusu, na Ostroj Brami, baš na dan koji je Isus nazvao Svetkovinom Milosrđa. I dok je vlč. Sopoćko propovijedao o Božjem milosrđu, s. Faustina je vidjela kako Isus na slici biva živ, a zrake iz Njegova Srca prodiru u srca okupljenih. Tom prigodom Isus je rekao s. Faustini: Ti si svjedok Mojeg milosrđa. Dovijeka ćeš stajati pred mojim prijestoljem kao živi svjedok moga milosrđa. (Dn. 417)

Put do ostvarenja Isusove želje objavljene sv. Faustini da svetkovina Božjega milosrđa bude proglašena za cijeli svijet trajao je 69 godina. U Godini Velikog jubileja 2000 godine papa Ivan Pavao II. je s. Faustinu proglasio svetom te na istoj svečanosti ustanovio Svetkovinu Božjega milosrđa kao obvezatnu za čitav svijet. Papa je u svojoj homiliji rekao: „Bitno je dakle, da u potpunosti prihvatimo poruku koja teče iz Božje Riječi ove druge vazmene nedjelje koja će se od ovoga trenutka u čitavoj Crkvi zvatiNedjelja Božjega milosrđa.“ Dodao je da želi „danas navijestiti poruku Milosrđa novomu tisućljeću. Naviještam ju svim ljudima kako bi što potpunije upoznali istinsko Božje lice i istinsko lice čovjeka.” Svoju homiliju završio je riječima upućenima sv. Faustini: „A ti, sveta Faustino, Božji dare našem vremenu, dare za cijelu Crkvu, isprosi nam da mognemo shvatiti dubinu Božjeg milosrđa i pomozi nam da ga osobno doživimo i svjedočimo našoj braći. Tvoja poruka svjetlosti i ufanja neka se širi po čitavom svijetu, neka vodi grješnike obraćenju, neka ublaža­va svađe i mržnju, neka daruje svim narodima snagu za djelatnu ljubav i međusobnu solidarnost. Mi, danas promatrajući zajedno s tobom lice Krista Uskrsloga, ponavljamo tvoje riječi pune povjerenja i pouzdanja: Isuse, uzdam se u Tebe!“

Pozivamo sve koji su u mogućnosti da Svetkovinu Božjeg milosrđa proslavimo zajedno u Svetištu Božjeg milosrđa na Ovčari, pored Đakova, u Slavoniji, u nedjelju 16. travnja 2023. u popodnevnim satima.