Ponekad, i ne razmišljajući, izgovaramo riječi koje mogu ostaviti trajni ožiljak u srcima ljudi koje volimo, piše Aleteia. Molimo kako bismo izliječili te rane!

Neuroznanost je danas vrlo napredna, a psihologija nam uz pomoć nje pomaže razumjeti učinak riječi na ljudski mozak. Sada znamo da sve što kažemo, posebno djeci, ostavlja trag u njihovu mozgu te da će odrastati s idejama koje će izgraditi iz onoga što čuju od nas. Dakle, ako nas čuju kako jačamo njihovo samopouzdanje, hvalimo njihova postignuća, s ljubavlju ih ispravljamo kada pogriješe, odrastat će s ispravnim stavovima i empatijom prema sebi i drugima.

Općenito, svi ljudski odnosi temelje se na dobroj komunikaciji s onima s kojima smo povezani. Na isti način molitva će učiniti svoje u našoj duši, jer onaj s kim razgovaramo je naš nebeski Otac. Sveto pismo podupire snagu Riječi Božje, kao što čitamo u knjizi proroka Jeremije:

Dođe mi riječ Jahvina:
»Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh;
prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih,
za proroka svim narodima postavih te.«
A ja rekoh: »Ah, Gospode Jahve, gle,
ja ne umijem govoriti: dijete sam.«
A Jahve mi odvrati:
»Ne govori: ‘Dijete sam!’
Već idi k onima kojima te šaljem
i reci sve ono što ću ti narediti.
Ne boj ih se:
jer ja sam s tobom da te izbavim«,
riječ je Jahvina.
I tada Jahve pruži ruku, dotače se usta mojih i reče:
»Evo, u usta tvoja stavljam riječi svoje.«

(Jer 1, 4-9)

Zapovijed vam novu dajem

Stoga, da bismo koristili prave riječi, potrebno je vježbati svoju volju i zapamtiti da ne bismo trebali činiti drugima ono što ne želimo da oni čine nama, razgovarajući sa svima kršćanskom ljubavlju, kako bismo izgrađivali snažne, voljene i samosvjesne ljude, misleći o tome da Bog želi da se jedni prema drugima odnosimo s ljubavlju, kao što Isus inzistira u 13. i 15. poglavlju Ivanova evanđelja:

»Zapovijed vam novu dajem:
ljubite jedni druge;
kao što sam ja ljubio vas
tako i vi ljubite jedni druge.
Po ovom će svi znati da ste moji učenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge.«

(Iv 13, 34-35)