„Na ovaj 62. Svjetski dan molitve za zvanja, želim vam uputiti radosni i ohrabrujući poziv da budete hodočasnici nade nesebično velikodušno darivajući svoje živote. Zvanje je dragocjeni dar koji Bog sije u srca, poziv da se iziđe iz sebe i krene putem ljubavi i služenja. I svako zvanje u Crkvi – bilo kao vjernik laik ili u zaređenoj službi ili u posvećenom životu – znak je nade koju Bog ima za svijet i za svako svoje dijete“, piše Papa.

Zvanje je dragocjeni dar koji Bog sije u srca.

U ovom našem vremenu, primjećuje Sveti Otac, mnogi se mladi osjećaju izgubljeno u pogledu vlastite budućnosti. „Često doživljavaju nesigurnost oko svojih izgleda za zaposlenje i, na još dubljoj razini, proživljavaju duboku krizu identiteta, krizu smisla i vrijednosti, koju konfuzija koja vlada u digitalnom svijetu samo dodatno pogoršava.“

„Nepravedan odnos prema siromašnima i ranjivima, ravnodušnost sebičnog društva koje živi u blagostanju i ratna nasilja ugrožavaju planove za dobar život koje oni njeguju u svojim srcima. No, Gospodin, koji poznaje ljudska srca, ne ostavlja nas same u neizvjesnosti, nego želi u svakome od nas probuditi svijest da smo ljubljeni, pozvani i poslani kao hodočasnici nade“, ističe Papa u svojoj Poruci.

Gospodin, koji poznaje ljudska srca, ne ostavlja nas same u neizvjesnosti.

Mnogi mladi, nastavlja Papa u svojoj Poruci za za 62. svjetski dan molitve za zvanja, pokušavaju razlučiti put na koji ih Bog poziva: neki prepoznaju, često s čuđenjem, poziv na svećeništvo ili na posvećeni život.

„Drugi opet otkrivaju ljepotu poziva na bračni i obiteljski život, kao i na zalaganje za opće dobro i svjedočenje vjere među kolegama i prijateljima. Svaki poziv živi od nade, koja se pretvara u pouzdanje u Božju providnost. Za kršćanina je nada mnogo više od običnog ljudskog optimizma: to je, prije, sigurnost ukorijenjena u vjeri u Boga koji djeluje u povijesti svake osobe. I tako poziv sazrijeva u svakodnevnom nastojanju oko vjernosti evanđelju, u molitvi, duhovnom razlučivanju i služenju.“

Svaki poziv živi od nade, koja se pretvara u pouzdanje u Božju providnosti.

Dragi mladi, nastavlja Papa, svijet vas tjera da „donosite ishitrene odluke, da svoje dane ispunite bukom i sprječava vas da iskusite tišinu otvorenu Bogu, koji govori čovjekovu srcu. Imajte hrabrosti zastati, osluhnuti što vam srce govori i pitati Boga o njegovim snovima za vas. Molitvena šutnja je neophodna ako želimo naučiti čuti Božji poziv u posebnim okolnostima našega života i odgovoriti mu svjesno i slobodno.“

Molitvena šutnja je neophodna ako želimo naučiti čuti Božji poziv.

Oni koji slušaju Božji poziv, nastavlja Papa, ne mogu se oglušiti na vapaj tolike naše braće i sestara koji se osjećaju isključenima, ranjenima i napuštenima. „Svako nas zvanje potvrđuje u našem poslanju da budemo Kristova prisutnost tamo gdje su svjetlo i utjeha najpotrebniji. Na poseban su način vjernici laici svojim društvenim i profesionalnim obvezama pozvani biti ‘sol, svjetlo i kvasac’ Kraljevstva Božjega.“

Svako nas zvanje potvrđuje u našem poslanju da budemo Kristova prisutnost.

Papa stoga potiče sve da se brinu za njegovanje kršćanskog poziva u raznim područjima ljudskog života i djelovanja te da pomognu svakom pojedincu da se otvori Božjem glasu.

Crkva treba pastire, redovnike, misionare, bračne parove koji znaju s povjerenjem i nadom reći „da” Gospodinu. Zvanje nikada nije blago koje ostaje zaključano u srcu, nego ono raste i jača u zajednici onih koji vjeruju, ljube i nadaju se. A budući da nitko ne može sam odgovoriti na Božji poziv, svi trebamo molitve i podršku naše braće i sestara, piše Papa u svojoj poruci za 62. Svjetski dan zvanja koji će se slaviti na Četvrtu uskrsnu nedjelju ili Nedjelju Dobrog pastira, 11. svibnja 2025.