"Tko prije smrti sudi, rasuđuje, osuđuje i presuđuje, prisvaja sebi Božja prava i povlasticu. Ponavlja onu pogrješku farizeja iz molitve u Hramu koji lomi koplje nad carinikom, postaje stariji brat koji presuđuje i osuđuje mlađeg povratnika sa zla puta, preuzima na sebe Adamov istočni grijeh posizanja za razlikovanjem dobra i zla, ponavlja grijeh jednog Kaina i bezbožnog Babilona", piše, između ostalog, u svom promišljanju Evanđelja dana fra Tomislav Pervan.

"Što se događa s nama kršćanima? Nama se događa upravo kiselo ustajanje iz kreveta. Kao da smo izgubili radost. Ne da nam se pokrenuti. Stalno smo umorni, čak i nakon odmora. Sjedimo kiseli u klupama, čekajući kraj mise. Nema radosti niti u svećenicima, niti u vjernicima. Tko nam krade radost? Đavao krade radost koju Bog sije u tvome srcu (Mt 13, 18-23). Đavao ti želi ukrasti najdragocjeniji biser, perlu – Božju riječ koja je obilato posijana. Đavao želi ukrasti ono što tebi pripada, tvoje spasenje."

Na 17. nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed dr. sc. Antuna Japundžića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije koji radi na katedri ekumenske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Vlč. Japundžić između ostalog, ističe: "Riječ Božja nas i danas potiče da uvijek iznova tražimo i otkrivamo neprocjenjivost dara Božje ljubavi, bogatstvo Božje ljubavi, veličinu Božjeg milosrđa. Isus nas poziva u svoju blizinu, na izvor te Božje ljubavi."

"Ime si dobio od trenutka rođenja. Ali već ti je Bog dao ime kad te pozvao u život. U trenutku začeća. Tvoje tijelo raste, ti se razvijaš, ali ime tvoje ostaje. I to ime ti nosiš i kad ideš u bolnicu. Pod tim imenom je tvoj krsni list, pod tim imenom ti je školska svjedodžba, pod tim imenom je tvoja diploma, pod tim imenom tvoj doktorat. Pod tim imenom ćeš konačno i umrijeti i prijeći na drugi svijet", rekao je profesor Tomislav Ivančić, razmišljajući o važnosti imendana, na jednom od svojih predavanja u Kinoteci.

Voljeni svetac pokazuje nam da se razdoblje izolacije od društva mogu pretvoriti u duhovna iskustva kontemplacije, molitve i razmišljanja.

„Veselim se radu s potrebitim i marginaliziranim osobama, odnosno angažmanu u socijalnom apostolatu, te vjerujem da 'izvan siromaštva nema spasenja'“, izjavio je u velikom razgovoru za Slobodnu Dalmaciju pater Stanko Perica koji od početka kolovoza preuzima službu ravnatelja Isusovačke službe za izbjeglice u jugoistočnoj Europi, piše Vatican News.

Ako se nastojimo približiti Bogu, on će nam u miru i radosti govoriti u tišini naših srca. Vjerojatno se neće pojaviti u obliku potresa, ognja, munje ili vatre, već kao "šapat laganog i blagog lahora", kao što ga je čuo Ilija (1 Kr 19,12).

Staru crkvu vlastitim rukama izgradili su župljani prije više od 30 godina, a nova crkva izgrađena je unutar nje. Tako su arhitekti naglasili važnost zajednice i tradicije, a novo i staro djeluje zajedno u zaštiti onoga što predstavlja duhovno, religiozno te transcendentno.

"Ona osjeća da su njena osjetila sveta i potpuno je progutana ljubavlju i toliko duboko uronjena u ljubav da jest jedno s ljubavi, i nikada neće prestati biti ljubav. Jer ljepota ljubavi odjenula ju je, u moć ljubavi uronjena je, svetost ljubavi obuzela ju je, veličina ljubavi toliko ju je uzvišeno privukla u sebe da će uvijek voljeti i činiti samo djela ljubavi."

Da je svatko pravi biser, jedinstvena i vrijedna osoba, bez iznimke, poručio je svojom današnjom objavom p. Horvat. Pitanje koje si svatko od nas treba postaviti je: "tražimo li potvrdu svoje vrijednosti na krivom mjestu i među krivim ljudima?"