"Bog je stvorio svakoga od nas, svako ljudsko biće, za veće stvari – da voli i da bude voljeno. No, zašto nas je Bog stvorio neke kao muškarce, a neke žene? Zato što žena daje jednu sliku Božje ljubavi, a muškarac drugu sliku te iste ljubavi. Oboje su stvoreni za ljubav, ali svako od njih na drukčiji način. Žena i muškarac dopunjuju jedno drugo i zajedno upućuju na Božju ljubav potpunije nego što to mogu učiniti sami", poručuje sv. Majka Terezija u pismu upućenom ženama.

"U svim svjetskim promjenama postoji skriveni blagoslov. Prvi put, možda tijekom čitavoga svoga života, kršćani se možda više neće osjećati potpuno kao kod kuće u svijetu."

Uz nadolazeću svetkovinu Velike Gospe, prisjetimo se da su Gospinu zagovoru i pomoći Korčulani pripisali pobjedu na blagdan Velike Gospe godine 1571. nad alžirskim Uluz-Ali-begom. To na latinskom jeziku detaljno opisuje korčulanski kanonik, arhiđakon Antun Rozanović, čiji je brat Vicko tada bio glavni zapovjednik korčulanske obrane.

Mehaničar u servisu objasnio je frustriranom vlasniku vozila da kotači njegova automobila nisu ravni i da je to moglo uzrokovati rupa na cesti kroz koju je prošao. Bez stalne pažnje i stalnog podešavanja upravljača, automobil je sklon skretanju s ceste. Ono što vrijedi za automobil, u tom smislu vrijedi i za ljudsku dušu. Suvremene autoceste pomažu vozačima da ostanu na putu s naslikanim crtama i trakom tutnjave kad izađu iz trake. U moralnom životu, pogodna milost i naša slobodna volja činiti ono što je ispravno za nas obavljaju istu funkciju, a ako skrenemo s kursa, tutnjava savjesti nježno će nas natjerati natrag.

Dok promatramo križ vidimo istodobno beskrajnu ljubav i beskrajnu patnju. Trpljenje nije dakako predmet naše ljubavi. Zapovijeđeno nam je da ljubimo Boga i našeg bližnjeg kao same sebe. Nije nam zapovijeđeno da ljubimo patnju. Čemu onda patnja?

Više od 80 godina nakon što je mali dječak pisao Isusu, njegovo je pismo ponovno otkriveno i dirnulo je mnoga srca.

U dane života sv. Klare, društvo se mijenjalo, postojala je veća razlika između bogatih i siromašnih, migracija je bila u porastu, a urbana središta u usponu. Svijet oko nje izgledao je prilično kaotično i činilo se da je izgubio put, osobito što se tiče kršćanstva.

Bili smo na svetoj misi i molili blagoslov za mladence, ali ćemo ih ipak kad iziđu iz crkve posuti rižom za plodnost. I u toliko situacija vidimo da smo pobrkali lončiće i otišli malo u krivom smjeru.

"Sveta Klara je svojoj duhovnoj kćeri svetoj Janji Asiškoj (inače rođenoj Klarinoj sestri, op.a.) napisala: Smatram te pomoćnicom samoga Boga u spasenju duša. I to je za mene najbolja definicija našega poziva, uvijek me ta misao dira, pomažemo Gospodinu u spasenju duša. To je naša temeljna zadaća - briga za duše na razne načine", svjedoči za Hrvatsku katoličku mrežu s. Dolores Mandić, opatica splitskog samostana sv. Klare.

Njegovi su se roditelji (koji su, od tuge za sinom, oboje umrli ni pet godina nakon njega) na prvu obljetnicu don Lukine smrti sjetili jedne njegove propovijedi o sv. Vinku Paulskom, kad je govorio kako je toga svetca od silne dobrote i molitve »zahvaćala temperatura, ognjica Isusa Krista«. Povodom godišnjice smrti don Luke Depola donosimo članak objavljen na mrežnoj stranici Glasa koncila.