"Jedini rast u životu počinje onda kada se okrenete prema svojoj prošlosti i kažete joj: Tvoje vrijeme ovdje završava. Neću više ovako. Vjerujte, novi put pronaći će se istoga trena."

Prije mnogo godina iskreno sam vjerovao da polažem svoj život za Boga, služeći mu cijelim srcem, umom i dušom. Zatim sam polako postao svjestan da moje ideje o tome kako živjeti kao predani katolik zapravo nisu bile u skladu s Božjim planovima za mene.

"Ne možeš Boga voljeti ako ne voliš čovjeka, niti možeš voljeti čovjeka, a da ne voliš Boga, bio toga svjestan ili ne... Svakog čovjeka, svakog je stvorio Bog i voli ga... Voljeti se uči, iz blizine Boga, iz molitve, tišine, kontemplacije... i kada napreduješ u molitvi, napreduješ u krepostima, kaže Terezija Avilska", piše na društvenim mrežama karmelićanin Krešimir Josip Bahmec.

Gledajući kalendar svetaca možemo vidjeti raznolikost u Katoličkoj crkvi, ali zapravo postoje samo dvije vrste svetaca: mučenici i ispovjednici.

Na današnji dan prije točno stotinu godina, 4. studenoga 1921. bl. Ivan Merz je, boraveći na studiju u Parizu, u jednom benediktinskom samostanu, kamo je često dolazio na svetu misu, prisustvovao ulasku u samostan i redovničkom oblačenju jedne mlade djevojke, kćeri francuskog generala. Pod dubokim dojmom toga obreda i samoga događaja njezina ulaska u samostan, istoga dana navečer Ivan Merz opisao je u svome Dnevniku što je toga dana vidio i doživio, prenosi Postulatura bl. Merza.

Trpljenje je neizbježno, a katolička nas vjera uči kako svako trpljenje ima smisla. I ono zbog grijeha, i ono zbog milosti. Trpljenje zbog grijeha ima smisla, jer nas dijeli od zla i privodi nas bliže Bogu. Trpljenje zbog milosti je, pak spasonosno i donosi spas i nama i našim bližnjima te je uvijek uključeno u Kristovo trpljenje.

Žrtva se često izbjegava, jer se shvaća kao nešto loše i nepovoljno. No, Isus Krist žrtvu nije prikazao kao nešto nepoželjno, nego kao mogućnost da da postanemo bolje osobe, onakve kakvima nas je zamislio. On ne nudi laka rješenja, ali isto tako ne nudi nešto što sam nije prošao.

Današnji svetac, milanski biskup Karlo Boromejski postao je posebno omiljen kod vjernika ("San Carlone“) zbog svojeg nesebičnog zalaganja i brige za bolesnike u vrijeme velike kužne pošasti u Milanu 1576. Međutim, osim za tjelesno zdravlje, brinuo se i za vječno spasenje povjerenih mu vjernika i za njih organizirao brojne katehete.

"Kada shvatim da ne nalazim rješenje svojih problema, a još uvijek uporno povlačim iste poteze u svojem životu, vrijeme je da pođem korak dalje, da iziđem iz tih okvira i pokušam učiniti nešto drugo. Vrijeme je da iziđem iz zone komfora i izložim se životu. No, mi se bojimo napustiti te okvire", napisao je fra Josip Vlašić.

Poljski svećenik, pater Arek Krasicki napisao je poticajan tekst o istinskom odmoru i unutarnjem miru koji nam daje Isus Krist ako mu se prepustimo. "Pravi odmor počinje sa Isusom i u Isusu. Zato, ukoliko želimo istinit predah, pođimo u osamu. Tu je Isus. Izvan Boga istinit odmor nije moguć", poručuje pater Arek.