Jesi li kršćanin? Prije nego što odgovoriš, razmisli o sljedećim pitanjima: Ljubiš li svog neprijatelja? Činiš li dobro onima koji te mrze? Iskreni odgovori na ova pitanja u samom su srcu kršćanstva i predstavljaju ono što kršćanina razlikuje od drugih.

"Naša vjera žudi da raste i razvija se, jer smisao sjemena je donijeti brojne plodove. Neka ona ne ostane skrivena u nama nego neka raste da svi vide naša dobra dijela i slave Oca nebeskoga", piše fra Zlatko Ćorić.

U ispraznostima današnjih nametnutih trendova i „must have” stvari nije lako ostati dosljedan korijenima i vrijednostima ako se nema čvrsto uporište u vjeri. „Kad nestaje vidokrug ljubavi, nestaje i sama ljubav, a dobrohotnost i dobrobit postanu čežnja za koristoljubljem”, ističe Wolf. Kada iskustveno zadovoljstvo postane središte ljudskih stremljenja, ljubav i nada pa i samo zadovoljstvo bivaju ugroženi i ne ispunjavaju nas jer stalno želimo još.

Pogledao me kao da sam rekao da idem izraditi svemirski brod. Odgovorio je s mješavinom iznenađenja i divljenja: "Super je što pomažeš svojoj ženi. Ja ne pomažem svojima, jer kad to učinim, ona ne pokazuje zahvalnost, na primjer prošli tjedan sam oprao pod, a nisam čuo ni hvala."

"Isus je objavljena volja Božja, i tko želi živjeti prema Božjoj volji, mora slijediti Isusa Krista, slušati što on govori. Rasti u spoznaji osobe Isusa Krista, u ljubavi prema njemu. Samo se to u životu u konačnici isplati", piše fra Tomislav Pervan, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije.

"Nemojmo postavljati granice Božjoj ljubavi, sami određivati kako treba ljubiti i koga, već probajmo osluškivati Boga i čuti kome nas on šalje. Molimo za one koji nas progone, za naše neprijatelje, ne samo za to da prestanu nego i za to da se obrate: da se poput nas zaljube u Isusa i da dođu u nebo, gdje ćemo zajedno, pročišćeni, slaviti Boga i blaženi uživati u njegovoj prisutnosti", piše vlč. Tomislav Šagud u svome promišljanju o nedjeljnom evanđelju.

Mila je žena radost mužu svom. A milina je nad milinom žena stidljiva i sveta. Kao što sunce blista na planinama Gospodnjim, tako i ljepota vrsne žene u urednosti kuće njezine.

Nije sablasno ili beznadno smatrati se djelićima prašine i pepela. Toliko toga može proizaći iz meditacije o našoj malenosti i konačnosti, u svjetlu Božje prostranosti i beskonačnosti.

Kada se ljudi ljute, njihova se srca sve više udaljavaju. Da bi se prevladala udaljenost, treba vikati. Što su udaljeniji, ljudi moraju jače vikati da bi jedni druge čuli. Što se pak događa kad su ljudi zaljubljeni? Ne viču. Dapače, govore tiho. Zašto? Njihova se srca zbližavaju.

O Isuse, po svečanom zavjetu siromaštva želim postati slična Tebi. Siromaštvo će biti moja mati. Kao što ništa ne treba posjedovati i ničime materijalnim raspolagati izvana, tako ni u nutrini ne treba za ničim težiti.