"O, Marijo, Majko moja, samo me kleši, iako od bola plačem. Želim majko da postanemo jedno. Odsada se neću više tužiti nad nemirom svojih voda. Znam da se ti u njima kriješ", poručuje fra Velimir Bavarka.

Godina priprave za svečanu obnovu posvete svijeta Božjemu milosrđu započelo je na blagdan sv. Ivana Pavla II. u petak, 22. listopada u povodu 20. obljetnice od prve posvete koju je sveti papa učinio u Svetištu Božjega milosrđa u Łagiewnikima u Krakovu 17. kolovoza 2002. godine do 22. rujna.

Jednom kada sam bio tinejdžer, moj otac i ja stajali smo u redu za ulaznice u cirkus. Konačno je, nakon dugoga čekanja, ispred nas ostala samo jedna obitelj koja me se vrlo dojmila.

U braku sam tek nekoliko godina, ali iz prve ruke znam da što više vremena provodim s voljenom osobom, to naš odnos postaje intimniji, dublje se poznajemo. Osjećam da je tako i s Bogom. Što naš odnos postaje dublji i želja da se susretnemo jača, tako ga više i upoznajem i otkrivam Njegovu ljubav i dobrotu.

Prema predanji ikona Presveta Bogorodica Vladimirska je naslikana od apostola i evanđelista Luke na drvetu stola na kome je objedovala Sveta obitelj. Smatra se za najsvetiju ikonu Rusije i zaštitnicu ruskog naroda i ruske zemlje.

"Gledajući sadašnji trenutak u kojem se nalazimo, treba ustrajno – moliti i djelovati. Moliti Boga za našu domovinu Hrvatsku, a djelovati tako da sve obmane i prijevare budu razotkrivene i odbačene. Na putu duhovne reforme društva, koja je temelj dobrih promjena, Božji blagoslov je presudan, a njega nema bez: vjere, molitve, ustrajnosti, iskrenosti, i odbacivanja grijeha prošlosti", piše fra Siniša Pucić, OFM, u svojem promišljanju.

Papa Pio IX. 19. rujna 1859. godine, odobrio je posebnu formulu za blagoslov konopa svetog Josipa koji podjeljuje svećenik.

Sveti Bernard iz Clairvauxa, nakon što je primio Kristovu poruku o velikoj boli rane na ramenu, nastojao je potaknuti pobožnost toj Kristovoj rani te je napisao molitvu Kristovoj rani na ramenu.

Na treću korizmenu nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije mr. sc. Davora Senjana.

Ali to ne znači da čovjek treba živjeti bezbrižan život, već da tim više treba prionuti uz Boga, jer je naš ljudski vijek ograničen i kratak, a život krhak. Kad jednom stanemo pred njega, neće ga zavarati zeleno lišće ljudske površnosti, jer on ne vrednuje život po varljivom zelenilu, već će tražiti nosimo li plodove vječnosti. Zato slušajmo riječi svoga Učitelja i donosimo plodove obraćenja i života vječnoga.