"Sve će to jednom nestati, ali ljudi - ljudska duša - to je besmrtno, trajno i vječno. Za to se isplati boriti, za to se isplati polomiti, na nju se isplati uložiti sve!", piše franjevac konventualac Ivan Marija Lotar na društvenim mrežama. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Mrmljanje nas ispražnjuje, a molitva nas uzdiže. Misli ne možemo zaustaviti, ali ih zato možemo pretvoriti u molitvu u trenutku kada počnemo mrmljati kako nas ne bi udaljile od Boga i okoline te nam ukrale životnu radost.

„Dobro znam da ti patiš od djela sotoninih. Kad se to dogodi nemoj misliti da je Gospodin daleko od tebe, ne pomisli nikad, jer to bi bila najveća uvreda koju možeš učiniti ovom nježnom Zaručniku. On je s tobom, on te bodri i znaj da s tako jakim ratnikom na našoj strani nemamo pravo ni sumnjati u potpunu pobjedu nad otpadnikom i nečistim.“

"Jedna izreka kaže kako Božji odgovor na naše molitve nikada nije “ne”, nego “da” ili “da, ali ne sada” ili “imam nešto još bolje”. Nikada niti jedna molitva upućena Bogu nije uzaludna", piše vlč. Tomislav Šagud.

Prije svete ispovijedi valja se dobro i kvalitetno pripremiti kroz ispit savjesti, a svakako preporučamo slijediti savjete koji upućuju na važnost česte ispovijedi, a koje možete pronaći u nastavku. "Nikada se nemojte predati, bez obzira koliko puta počinili isti grijeh. Ispovijed je sakrament iscjeljenja i baš kao i tjelesne rane, i duhovnim ranama može trebati neko vrijeme da u potpunosti zarastu."

"Da bih se još više predala Bogu, trebam postati malena i dječja u svom povjerenju u Njega. Moram se potpuno predati i odvojiti od ovog svijeta i dopustiti mu da me uhvati kada padnem", piše u svjedočanstvu predanja Gospodinu koji vam donosimo u nastavku.

Kako onda otac može blagosloviti svoju djecu? Jedna od najjačih molitava Crkve je znak križa. Od znaka križa đavao bježi i skriva se u strahu.

Svakog zadnjeg utorka u mjesecu u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike, već dugi niz godina, Molitvena zajednica Effatha održava otvorene susrete za sve one koji žele doći bliže Gospodinu, upoznati ga još dublje, otvoriti se njegovoj milosti, ali i dobiti znanje o raznim temama vezanim uz duhovnost.

"Baka Miriam nikada nije napustila svoje selo, nikada nije spavala na jastuku, niti je od pokućstva imala nešto više od nekoliko aluminijskih posuda u kojima svakodnevno sprema jelo na otvorenom ognjištu pokraj kojeg će svaku noć zaspati na prostrtim ponjavama umjesto kreveta", piše fra Miro Babić, svećenik franjevac, član provincije sv. Franje u istočnoj Africi i ravnatelj sirotišta Mali dom.

Veliki korak u produbljivanju našeg nasljedovanja Isusa je priznanje, u svoj poniznosti, da nam Bog daje sve. Sve što imamo i što jesmo je zbog Božje milostive velikodušnosti.