Vjera Crkve u anđele čuvare temelji se na Isusovom učenju. Sveti Matej bilježi izreku našeg Spasitelja: “"Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima.” (Mt 18,10).

Prema svjetskim standardima, pa čak i među većinom drugih kršćana, živjeti Kristovim životom vrlo je teško. To može rezultirati gubitkom prijateljstva, odnosa, bogatstva i moći. Trebamo li se bojati gubitka tih stvari ako se doista stavimo u Božje ruke?

"Svećenik sam u Ukrajini od 1991. godine. Sada djelujem u Zaporoško – Harkivskoj biskupiji gdje se trenutno odvija okrutan rat. Rat uvijek ostavlja duboke rane na duši i posljedice uvijek budu strašne. Ali ja sam vidio hodočasnike: branitelje, udovice i djecu koji su u domovini preživjeli pakao rata – mržnju, silovanja, mučenja – koji su se iz Međugorja vratili s nadom i željom u srcu da oproste drugima, a neki od njih i sami sebi. Nigdje na svijetu se tako brzo i ljekovito ne može opraštati kao što se to događa upravo ovdje", na 33. Mladifestu je posvjedočio biskup iz Ukrajine mons. Jan Sobilo.

Odvajamo vrijeme za jelo, spavanje, piće, vježbanje, spavanje, rad itd., jednostavno zato što smo uvjereni u njihovu pravu vrijednost. No, što je s molitvom? Prepoznajemo li vrijednost molitve i što ona čini u našim životima?

Kratak biblijski odlomak koji daje sveti Petar u Djelima apostolskim pomaže nam razumjeti više o tome kako doći u raj.

Imajte na umu da plod stabla života, za koji se vjerovalo da daje vječni život, nije bio zabranjen Adamu i Evi ne prije njihova pada, nego nakon njihova pada. Tek tada - i za krajnju dobrobit Adama i Eve - Bog im je zabranio da jedu plod sa stabla života (vidi Post 3:22-24). U stanju neposlušnosti zauvijek bi bili odsječeni od Boga.

“Živjeti usred svijeta bez želje za njegovim užicima; biti član svake obitelji, ali ne pripadati nijednoj; podijeliti sve patnje; proniknuti u sve tajne, izliječiti sve rane; svakodnevno ići od ljudi Bogu da mu prinesu svoje štovanje i molbe; vratiti se od Boga ljudima da im donese svoj oprost i nadu; imati vatreno srce za milosrđe i brončano srce za čistoću; blagoslivljati i biti blagoslovljen zauvijek. Bože, kakav život, a tvoj je, o svećeniče Isusa Krista!”

Ne samo da Bog nije imao početak, On neće imati ni kraja, jer Bog je vječan. Svima nam je teško razumjeti ovo, jer je Božja priroda daleko iznad svega s čime se možemo povezati: On je izvan prostora i vremena. Sama priroda Boga je postojanje. Bog ima i druge atribute, od kojih se mnoge mogu zaključiti razmišljanjem: Bog je vječan, nepromjenjiv, sveznajući i svemoguć.

O Djevice od Anđela, koja si prije toliko stoljeća postavila svoje milosrdno prijestolje u Porcijunkuli, poslušaj molitve svoje djece koja ti se utječu s pouzdanjem.

Ekleziologija počinje temeljnim pitanjem: Je li Isus namjeravao osnovati Crkvu? Novi zavjet, kao i rana crkvena povijest, to jasno pokazuju i relativno je dobro prihvaćeno među protestantima, katolicima (i drugim kršćanima, poput pravoslavaca, što se toga tiče) da je Isus, zapravo, uspostavio Crkvu kao vjerničku zajednicu pozvanu okupiti se oko njegova učenja i živjeti to zajedništvo kao očitovanje Kraljevstva Božjega.