Budi dio naše mreže

“Živjeti usred svijeta bez želje za njegovim užicima; biti član svake obitelji, ali ne pripadati nijednoj; podijeliti sve patnje; proniknuti u sve tajne, izliječiti sve rane; svakodnevno ići od ljudi Bogu da mu prinesu svoje štovanje i molbe; vratiti se od Boga ljudima da im donese svoj oprost i nadu; imati vatreno srce za milosrđe i brončano srce za čistoću; blagoslivljati i biti blagoslovljen zauvijek. Bože, kakav život, a tvoj je, o svećeniče Isusa Krista!”

/ dz

Oca Lloyda Bowdena poznavao sam uglavnom po reputaciji. Bio je župnik župe moje obitelji 26 godina i postao je neka vrsta institucije u gradu i unutar moje obitelji. Na mnoge načine rijetkost, bio je jednako ljubazan, nježan i pažljiv; neopjevani župnik koji je uistinu utjelovio ono što svećeništvo zapravo jest, piše Michael R. Heinlein s portala Simply Catholic.

Zaređen 1949., otac Bowden bio je u službi tijekom mnogih promjena unutar Crkve. Iako ga je nešto od toga frustriralo i otežavalo život, on je ustrajao u milosrđu, radosti i vjernosti. Imao je reputaciju “strogog” u godinama nakon Drugog vatikanskog sabora kada je gotovo sve išlo u toliko župa. Međutim, njegov je pastoralni plan definiran samo “hermeneutikom kontinuiteta” – što je u njegovo vrijeme bio težak zadatak. Iako je imao svoje kritičare, njegov uspjeh kao pastira bio je u onima kojima je vjerno služio.

Otac Bowden pripremio je moje roditelje za vjenčanje i proslavio njihovu svadbenu misu. Kad mu je moj tata nakon toga pokušao dati omotnicu s gotovinom, otac Bowden je to odbio, napomenuvši: “Samo sam sretan što ste ovdje kao župljani.” Štoviše, bio je gostoljubiv, strpljiv i ohrabrujući s mojim necrkvenim, protestantskim tatom tijekom priprema za brak. On je predložio, a ne nametnuo, vjeru, i uvijek je uspijevao ostaviti mog tatu s dobrim okusom u ustima za katolicizam, u kojem je naposljetku našao dom – dijelom, mislim, zahvaljujući temeljima nježnosti koje je otac Bowden položen svih onih godina prije. I siguran sam da postoji mnogo sličnih priča.

Otac Bowden posebno je ostavio primjer svećenicima za nasljedovanje. Osim dobrog upravljanja, zdravog vladanja i ispravnog podučavanja, otac Bowden imao je u sebi određeni dojam svetosti. Njegov život je bio njegov rad i njegov rad je bio njegov život, i on je uistinu isticao svećeništvo kao poziv. Kad je otišao u mirovinu, oca Bowdena su pitali o mnogim uspjesima tijekom njegovog dugog mandata. Umjesto da se zadrži na pohvalama, skrenuo je pozornost sa sebe i pripisao zasluge samo dobroti ljudi kojima je služio. U mirovini, umjesto da se preseli u vlastitu kuću, smjestio se kod starijeg para koji je poznavao iz župe u kojoj je prvo bio župnik.

Unatoč očitoj svetosti oca Bowdena, samo je nekolicina svećenika došla ispratiti prvog dijecezanskog svećenika svoje biskupije. Nije bilo biskupa, a nije bilo ni onoliko ljudi koliko sam očekivao. S obzirom na njegove poodmakle godine, nešto od toga je i očekivano. Ali radije mislim da je to točno odražavalo njegov pristup službi – nešto poput Ivana Krstitelja: “On mora rasti; a ja se moram umanjiti” (Iv 3,30).

Činilo se da se mali dio službe oca Bowdena odnosio na njega samog, i nije mu bilo ugodno zbog bilo kakve vrste kulta ličnosti koji se ponekad povezivao sa svećenicima. Tako je bilo do kraja, što se odražavalo u skromnim planovima koje je napravio za svoj sprovod. I to su ponovili oni s kojima sam razgovarao na sprovodu – poput para čije je zavjete otac Bowden primio prije 61 godinu, ili kao njegov nekadašnji ravnatelj vjerskog obrazovanja. Otac Bowden bio je utjelovljenje svećeničkog života opisanog u pjesmi “Ti si svećenik zauvijek”, koju je skladao dominikanac iz 19. stoljeća Jean-Baptiste Henri Lacordaire. Čitalo se tijekom pogrebne homilije, čime se naglašava poanta:

“Živjeti usred svijeta bez želje za njegovim užicima; biti član svake obitelji, ali ne pripadati nijednoj; podijeliti sve patnje; proniknuti u sve tajne, izliječiti sve rane; svakodnevno ići od ljudi Bogu da mu prinesu svoje štovanje i molbe; vratiti se od Boga ljudima da im donese svoj oprost i nadu; imati vatreno srce za milosrđe i brončano srce za čistoću; blagoslivljati i biti blagoslovljen zauvijek. Bože, kakav život, a tvoj je, o svećeniče Isusa Krista!”

U vrijeme kada je otac Bowden otišao u mirovinu kada sam imao 7 godina, moja se obitelj već preselila u susjednu državu. Kasnije sam imao samo dva ili tri kratka osobna kontakta s njim. Pa ipak, uvijek sam osjećao snažnu duhovnu blizinu s njim. Mnogo sam godina molio za njega svaki dan. Ne nužno zato što je bio veliki svećenik, što je i bio, nego što me je zbog svog svećeničkog “da” i njegove povezanosti s mojim krštenjem doveo u život milosti.

Pretpostavljam da je na kraju moja vožnja do predgrađa Chicaga bila jednako važna za mene kao i za oca Bowdena. Za Crkvu su bili teški mjeseci. Ne samo da postoji više argumenata u crkvenom životu oko doktrine i upravljanja nego što se mnogi od nas sjećaju tijekom svog života, već postoje i naizgled beskrajni skandali seksualnog zlostavljanja i prljave priče o koroziji crkvenog života od strane klerikalizma koje su svakog od nas potresle do srži. . Moje putovanje završilo je kao svojevrsno hodočašće usred oluja – prilika za razmišljanje o tome što je stvarno važno u životu vjere i zahvalnost.

U autu i na misi zadušnici zahvaljivao sam Bogu za svećeništvo i za svećeničku službu oca Bowdena. Sa zahvalnošću sam se prisjetio njegove važne uloge u mom životu vjere i nevjerojatnog dara koji mi je Bog udijelio svojim svećeničkim „da“. Najprikladnije za pravu prirodu života izlivenog u svećeničkoj službi, zadnji redak na molitvenoj kartici podijeljenoj na njegovom sprovodu glasi: “Hvala, hvala, hvala.” I to sam šapnuo dok sam dodirivao kovčeg oca Bowdena na putu da primim Gospodina u svetoj pričesti.

Štoviše, međutim, moja se zahvala pretvorila u zagovor kad sam također razmišljao o tome kako je otac Bowden utjelovio toliko toga što Crkvi upravo sada treba. Imali smo ljude poput njega prije, imamo ih sada i opet ćemo imati ljude poput njega. Nastavit ću se moliti da nam Bog pošalje više svećenika poput oca Lloyda Bowdena. Neka ga Bog nagradi.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja