"Sudeći po koruptivnim aferama koji su obilježje politike i ekonomije našeg hrvatskog društva posljednjih desetljeća, naša molitva je ponajprije molitva za obraćenje. Ta molitva za obraćenje potrebna je za one koji s nama upravljaju na svim razinama, od onih kotarskih razina, pa do onih na državnoj, ali i međunarodnoj razini", poručuje riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić u promišljanju nad nedjeljnim evanđeljem.

Na 25. nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. Slavka Vranjkovića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, župnika župe Nuštar. Vlč. Vranjković, između ostalog, ističe: "Imati nije grijeh, ali sve zadržati za sebe ima naznake sebičnosti. Bogatstvo ne bi nikome smjelo postati 'božanstvo'."

U današnjem Evanđelju Isus priča prispodobu u kojoj nepošteni upravitelj postaje junak priče. Nije li to čudno?

Molitvom u zajedništvu jedni druge potičemo na ustrajnost u molitvi.

Župnik u Remetama, o. Antonio Mario Čirko na svojim je društvenim mrežama podijelio kratke misli o radosti u kojima poručuje da smo kao kršćani pozvani biti radosni, što ne znači da trebamo glumiti sreću, već da smo pozvani izdignuti se iznad životnih okolnosti i zadržati radost. U nastavku prenosimo misli oca Čirka.

Ne dopusti da život bez smisla prođe kraj tebe, da se sve ono što radiš i osjećaš pretvori samo u neku čudnu naviku.

Blaženu Djevicu danas slavimo kao Gospu Žalosnu. Ovaj se spomendan u našem narodu naziva i Žalosna Gospa. Tim povodom donosimo vam molitve koje možete izmoliti i uteći se u zagovor Žalosne Gospe.

Egocentrični ljudi sami sebe izoliraju. Oni odbijaju druge. Onaj pak tko je pronašao vlastito jastvo, taj može i s drugima uspostaviti dobar odnos. On im se neće nametati, on je otvoren za njihovu tajnu.

Protestanti imaju svoju viziju Kristova djela spasenja te ne možemo njihove pjesme uvesti u našu liturgiju i slavljenje, ma koliko god takve pjesme budile u nama lijepe osjećaje. Ne smijemo dopustiti da nam lijepi osjećaji zauzmu mjesto razuma i ispravnog nauka.

Radovan (Rade) Jerković rodio se u Krvavcu, župa Bagalovići, 15. rujna 1900. godine od oca Stanka i majke Jele rođene Batinović. Otac mu je bio udovac i iz prvoga braka imao je kćer Maru i sina Ivana, a u braku s don Radinom majkom još četiri sina. Najstariji je bio don Rade, zatim Jozo, Jerko i Mijo. U maticama krštenih upisan je kao Radoslav, kasnije se potpisivao kao Radovan, ali najčešće kao Rade, kako su ga svi zvali.