"Nakon Sabora je u hrvatski Obrednik vjenčanja iz 1970. kao mogućnost stavljena prisega na križ (koje nema u tipskom izdanju) i to neposredno nakon privole, riječima: "Tako mi pomogao Bog, Blažena Djevica Marija i svi sveci Božji." Ovdje je zakletva vrlo prikladno stavljena odmah nakon privole, tako da je na neki način dopunjava i zaključuje."

"Uzimaš olovku u ruke. I pišeš svoj život. Ispočetka. Onako kako želiš i zaslužuješ."

"Isus nam u svakoj pričesti daje svoje srce. Ako primimo to srce u svoje tijelo i onda dođe napast od Zloga - kaži mu: odi u pakao, ja sam Isusov/a i ne bojim te se."

"Važno je da dijete vidi da otac moli. U današnjim nekim novim paradigmama ovog vremena tu ulogu, moliteljsku ulogu u obitelji smo prepustili ženama. Ali povijesno nije bila takva. U starom zavjetu nije bilo tako. Abraham je onaj koji moli, Mojsije je onaj koji moli, vidimo Davida kralja koji piše psalme i moli. Dakle, otac mora preuzeti i tu ulogu i on zapravo mora pokazati koliko je ona važna na taj način da on bude onaj koji je pokretač molitve, koji je započinjač molitve, koji vodi molitvu", poručuje pater Ivan Ike Mandurić.

Banjolučki biskup dr. Franjo Komarica liturgijski će proslaviti 50 godina svećeničke službe u subotu, 23. srpnja, u 18 sati u samostanskoj i župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog na Petrićevcu, u Bosni i Hercegovini. "Na samom ređenju za svećenika bio sam radostan i smiren. Tada je katedrala bila porušena od potresa, a nas je četvorica bilo ređeno u trapističkoj crkvi. Svi smo bili sretni, bilo je puno svijeta koji se zajedno s nama radovali jer će biti novih sijača Božjih Riječi. Zaplovili smo s Božjom pomoći, ali čovjek sad kad gleda unazad uistinu se vidi da je Gospodin sve veličanstveno vodio", poručio je biskup Komarica u razgovoru za Hrvatski katolički radio.

Bračni parovi koji mole za potomstvo pozivaju se ove subote, 23. srpnja, na molitvu i slavljenje Gospodina u pavlinskom samostanu u Sveticama kod Karlovca.

Pobjegnite od ljetnih vrućina u Franjevačku kuću molitve u Masnu Luku na Blidinju, koja je kao stvorena za povlačenje od svijeta i traženje bliskog i novog susreta s Bogom licem u lice.

Osvijetliti lik i ulogu Majke Božje u povijesti spasenja, te u kršćanskoj duhovnosti, jedan je od specifičnih zadataka misionara monfortanaca. Njihov utemeljitelj i duhovni otac sv. Ljudevit Montfortski primio je dar od Boga, kojega je prije svega on sam živio, a potom priopćio svojim učenicima i nasljedovateljima. Monfortanska duhovnost je prije svega put traženja i suobličenja Isusu Kristu, a najsavršenije sredstvo kojim se postiže sjedinjenje s Božanskom Mudrošću jest, prema njima, nježna i istinska pobožnost prema Presvetoj Djevici.

"Budimo mi ti koji počinju nov život, i ne samo za nas nego za sve! Ako smo uvijek ukočeni, umorni, nepomični, ako uvijek čekamo druge, nećemo stići nikamo, dapače, nazadovat ćemo. Nasuprot tomu, ohrabrimo se, ustanimo, pođimo naprijed i slijedimo nadu koja živi u nama. Kad vide kako se naša srca raduju, i drugi će nas slijediti jer je to ono što i oni traže", poručila je Majka Elvira, osnivačica zajednice ‘Cenacolo’.

"Kad se vjernici budu vraćali ispunjeni radošću i kad budu dijelili uzajamnu radost, ljudi će dolaziti po tu radost koju Bog daje", piše fra Slavko Barbarić u knjizi "Slavite misu srcem", a prenosi Franjevački duhovno-pastoralni centar Visoko na svojem Instagram profilu.