Na mrežnoj stranici sv. Padre Pio objavljeno je promišljanje ljubavi prema dušama u čistilištu.

Duše u čistilištu imale su posebno mjesto u životu Padre Pija; svakodnevno ih se sjetio u molitvama i prikazivao svete mise za njih. Jednom, tijekom razgovora u samostanu, subraća kapucini priupitali su ga koliko je važna molitva za pokojnike.

“Više duša iz čistilišta negoli onih živih uspinju se na ovu planinu da dođu na svete mise i zatraže”, rekao im je svetac. Ta izjava Padre Pija nas je očarala. Tijekom njegovog boravka u San Giovanni Rotondu, pune 52 godine, posjetio ga je ogroman broj ljudi, međutim, u ovoj izjavi jasno je kazao da je ta brojka manja u odnosu na duše koje su otišle s ovoga svijeta. Jednom je napisao: “Ako vidim da osoba pati u tijelu ili duši rado ću na se preuzeti svu njezinu bol, i odričući se plodova trpljenja u njezinu korist, gledati kako putuje u sigurnost”.

Zbog duboke ljubavi prema bližnjima Padre Pio je nerijetko fizički obolijevao, ali bez obzira na to žudio je za spasenjem svih. Ocu Benedettu 20. studenog 1921. napisao je: “Ah, kako mi često, da ne kažem uvijek, dođe da s Mojsijem kažem Bogu Sudcu: Ili ćeš oprostiti ovome puku ili me izbriši iz knjige Života!” (usp. Izl 32, 32). U istom pismu opisuje koliko ga prožima ljubav prema dušama: “Sve se može sažeti u ovu rečenicu: progutala me Božja ljubav i ljubav prema bližnjemu.”

Nije, stoga, nimalo čudno da je Padre Pio ponavljao da “svojim molitvama možemo isprazniti čistilište” te da je naša dužnost moliti za duše pokojnih jer “ne možemo zamisliti koliko one mogu učiniti iz zahvalnosti za molitve i trpljenja koja prikažemo za njih”.

(Padre Alessio Parente: “Padre Pio e le anime del Purgatorio”)