Budi dio naše mreže

"Ti si mi milo boravište, moj Duh odmara u tebi", Isusove su riječi koje je Isus uputio sv. Faustini na Badnjak 1934. godine. Što je potrebno da bismo ih i mi čuli? Svetost života, poniznost, radosna poslušnost Božjoj volji... A kako se to postiže? Odgovore sigurno možemo naći u životu sv. Faustine, koju u ovoj Godini (22. listopada 2022. do 21. listopada 2023.), iz mjeseca u mjesec želimo još bolje upoznati, čitajući razmatranja o sv. Faustini koje piše vlč. Miro Tomas, upravitelj svetišta Božjega milosrđa na Ovčari. Stoga Vas potičemo da u četvrtak, 22. prosinca, pročitate drugo razmatranje o sv. Faustini, izmolite Krunicu Božjega milosrđa, litanije u čast sv. Faustine a, tko je u mogućnosti, i sudjelujete u sv. Misi.

/ im

Na 9. Nacionalnom susretu štovatelja Božjega milosrđa na Mariji Bistrici 22. listopada 2022., na spomendan sv. Ivana Pavla II., otvorena je Godina sv. Faustine, a povodom 85. obljetnice njezine smrti. Koordinacija štovatelja Božjega milosrđa u Godini sv. Faustine (22. listopada 2022. do 21. listopada 2023.) poziva na molitveno zajedništvo i još bolje upoznavanje života i lika Tajnice Božjega milosrđa te predlaže svakog 22. u mjesecu (ili najbliži dan kad se u svojim župnim zajednicama okupljaju štovatelji Božjega milosrđa) izmoliti: Krunicu Božjega milosrđa, Litanije u čast sv. Faustine i pročitati prigodni tekst.

O životu sv. Faustine – na temelju Biografije svetice iz pera Ewe Czaczkowske, Dnevnika sv. Faustine te Sjećanja na svetu Faustinu njezinih suvremenika – kroz dvanaest mjeseci promišlja vlč. Miro Tomas, upravitelj Svetišta Božjega milosrđa na Ovčari (kod Đakova). Dva su važna događaja koja će obilježiti Godinu sv. Faustine: hodočašće na Ovčaru i misno slavlje u Svetištu Božjega milosrđa u nedjelju 18. lipnja te jubilarni, 10. Nacionalni susret štovatelja Božjega milosrđa na Mariji Bistrici u subotu 21. listopada 2023. godine.

Život u samostanu

Jednostavna devetnaestogodišnja seoska djevojka Helena došla je u Varšavu u potrazi za samostanom koji bi ju primio da tako ispuni želju svoga srca i Isusovo poslanje. Doživjela je odbijanje gdje god bi pokucala na koja god samostanska vrata. No, Helena je bila strpljiva i ustrajna. Tako je jednoga lijepog srpanjskog dana 1924. pokucala na vrata generalne kuće Družbe sestara Naše Gospe od Milosrđa u Żytnoj ulici. Ondje ju je, u ime majke generalice s. Leonarde Cieleske, primila majka Małgorzata Gimbutt. „Neugledna, nešto starija, prilično krhke građe, sluškinja, po zanimanju kuharica, a uz to bez miraza, čak i bez najnužnije oprave“, riječi su kojima je majka Małgorzata kasnije majci generalnoj poglavarici opisala kandidaticu. Razgovor između kandidatice i majke Małgorzate iz prikrajka je slušala i poglavarica varšavskog samostana s. Michaela Moraczewska. U prvi mah je, zbog „zanemarena vanjskog izgleda“, o Heleni pomislila kako nije ona za nas, htijući ju odbiti. Međutim, pomislila je da to ipak ne bi bilo u duhu ljubavi prema bližnjemu – otpustiti ju prije nego joj postavi barem nekoliko, makar usputnih, pitanja. Tako ju je dozvala k sebi i za vrijeme razgovora zaključila kako mlada djevojka ima „mio osmijeh, simpatičan izraz lica, veliku jednostavnost, iskrenost te da pokazuje veliku dozu zdrava razuma u svojim odgovorima.“

No, prije konačne odluke poslala je mladu Helenu u kapelicu da upita Gospodara kuće hoće li ju primiti u samostan. Helena je s velikom radošću pošla u kapelicu i upitala Isusa: „Gospodaru ove kuće, hoćeš li me primiti?“ Isus joj je odgovorio: „Primam te. U mojem si srcu.“ Helena se brzo vratila poglavarici i ponovila joj Isusov odgovor. „Ako te On prima, onda te i ja primam“, zaključila je s. Michaela. Ipak, prošla je puna godina do željkovanog ulaska u samostan. Prethodno je Helena morala zaraditi za „miraz“ koji je u to doba bio jedan od uvjeta za ulazak u samostan. Svoje ushićenje povodom ulaska u samostan, tog toplog subotnjeg dana, 1. kolovoza 1925., opisala je ovako: „Osjećala sam neizmjernu sreću. Činilo mi se da sam ušla u vječni život. Zahvalna molitva vinula se iz moga srca.“

Čudesno je kako će njezin boravak u samostanu, sve do smrti, trajati svega 13 godina, a uzdići će se u tolike visove duhovnog života, sve do svetosti. Apostol Božjeg milosrđa, Prorok našeg vremena, Velika mističarka – imena su koja se često pripisuju sv. Faustini, jednoj od najpopularnijih i najpoznatijih svetica i najvećih mističarki u povijesti Crkve. A mi je još nismo dovoljno upoznali. Učinimo to, upoznajmo je i još snažnije zavolimo da po njezinu zagovoru i posredovanju kod Boga zadobijemo obećane milosti iz neizmjernog Božjeg milosrđa. Samostanski put jedne redovnice onoga doba izgledao je ovako: sestra bi najprije trebala proći postulaturu, a potom dvije godine novicijata. Slijedili su prvi redovnički zavjeti. Tada se oblačilo redovničko odijelo (za koje se trebao skupiti gore spomenuti miraz) i prima se redovničko ime. Helena je toga dana dobila redovničko ime s. Marija Faustina od Presvetog Sakramenta po kojem će je upoznati cijeli svijet. Redovnički zavjeti su uključivali čistoću, siromaštvo i poslušnost. Obnavljali su se svake godine – narednih sedam godina, nakon čega su polagani doživotni zavjeti. Sestra Faustina položila je doživotne zavjete 1. svibnja 1933. u Krakovu.

No prije toga, već na samom početku samostanskog života, u vrijeme postulature koja je trajala šest mjeseci, Helena je naišla na prve poteškoće. Strogost majke odgojiteljice, prefekte postulantica, s. Janine, mladim je redovnicama ulijevala strah te se Helena počela pitati je li to doista pravo mjesto za nju. U Dnevniku je kasnije zapisala kako je žarko molila za spoznaju Božje volje. U toj molitvi doživjela je viziju Isusova izranjena lica. „Žive rane na čitavom licu i krupne suze padale su po prekrivaču mog kreveta“, piše s. Faustina i dodaje: „Ne znajući što bi to sve trebalo značiti, upitala sam Isusa: Isuse, tko ti je nanio toliku muku? – Isus mi je odgovorio: Ti ćeš mi učiniti takvu muku ako istupiš iz ovoga reda. Tu sam te pozvao, a ne negdje drugdje, i pripravio sam ti brojne milosti.“ (Dn, 19) Od tada nije bilo dvojbe. Helena je pronašla svoje mjesto i dala sve od sebe u nastojanju da bude poput Isusa koji je kroz svoj život bio krotak i ponizan, ljubeći sve ljude strpljivo, s puno razumijevanja, koji se uzdao u Nebeskog Oca, pa i onda kad Mu je bilo najteže – na križu.

U novicijatu je s. Faustinu odgajala majka Małgorzata Gimbutt. Bila je to pobožna redovnica, spremna na žrtvu, krotka i blaga, i u tome je bila istinski uzor za nasljedovanje s. Faustini. O Faustininim krjepostima, poslušnosti i predanosti, u svojim sjećanjima pisala je i s. Krescencija Bogdanik s kojom je bila povezana u vrijeme novicijata. „Bila sam novakinja kada mi je majka magistra dala Helenku na brigu, kako je to običaj u novicijatu. Ali s Helenkom nije bilo nikakvih poteškoća ni brige. (…) Ona je sve dobro pamtila i ozbiljno shvaćala. Bez dopuštenja ništa nije činila. Voljela je raditi i nije se moglo primijetiti da je u bilo čemu zabušavala čekajući da to neka druga učini umjesto nje. Rado je priskakala drugima u pomoć.“ Sestra Regina Jaworska u svojim sjećanjima piše: „Voljeli smo sestru Faustinu. Bila nam je draga. Na rekreacijama smo je okruživali i svaka je željela biti što bliže njoj. U šali smo je zvali ‘pravnicom’ jer je znala pripovijedati i uljepšati govor gestama ruku. Razgovor je uvijek usmjeravala na Božje teme. Njezino ponašanje za vrijeme molitve pobuđivalo je u nama dodatno poštovanje prema veličanstvu Božjem.“

U iščekivanju velikog dana doživotnih zavjeta s. Faustina je zapisala: „Čim se sjetim da ću za nekoliko dana postati jedno s Gospodinom po doživotnim zavjetima, moju dušu obuzima neshvatljiva radost koju ne mogu opisati.“ (Dn, 231) Tijekom obreda polaganja doživotnih zavjeta s. Faustina je preporučila Isusu cijelu Crkvu, svoju Družbu, svoju obitelj, sve grješnike, umiruće i duše u čistilištu. Zahvalila je Gospodinu za neslućenu milost da bude zaručnica Sina Božjega i zamolila Gospu za posebnu brigu, podsjećajući ju na novo pravo na njezinu ljubav: „Majko Božja, Marijo Presveta, Majko moja, Ti si na osobit način sada i moja Majka jer je Tvoj ljubljeni Sin moj premili Zaručnik i tako smo oboje Tvoja djeca. Poradi Sina svoga moraš me ljubiti.“ (Dn, 240) Toga dana primila je i srebrni prsten koji joj je na ruku stavio biskup Stanisław Rospond. Od tog trenutka njezina sjedinjenost s Bogom bila je snažnija nego ikad ranije. Osjećala je da voli Boga i da Bog ljubi nju. Sestra Faustina je zapisala: „Isuse, Srce je Tvoje od danas moja svojina i moje je srce isključivo Tvoja svojina. Sam spomen, Isuse, Tvoga imena, radost je srcu momu. Uistinu, ni trenutak ne bih mogla živjeti bez Tebe, Isuse.“

U to vrijeme majka Michaela postala je generalnom poglavaricom Družbe. Bila je to velikodušna osoba i s. Faustina je imala neizmjerno povjerenje u nju. Njoj je povjeravala sve mistične događaje i viđenja, sve što se događalo u njezinoj duši kako bi, po poslušnosti Božjoj volji očitovanoj u odlukama poglavarica i otaca duhovnika, ostala na pravom putu. Upravo ta snažna i neobična događanja bila su razlog čestih premještaja s. Faustine. Ona je služila u mnogim kućama Družbe. Najprije u Varšavi, potom u Vilniusu, zatim su je vratili u Varšavu da bi ju, doskora, poslali u novu kuću u Grochów. Iste, 1929. godine, otišla je u Poznań, kako bi preuzela kuhinju od sestre koja se razboljela. Bila je još i u Skolimówu, Derdyma, Kiekrzu, Białi… ukupno u 10 kuća i samostanskih filijala. U svega četiri od njih boravila je više od godinu dana… Kamo god bi ju Družba i njezine poglavarice poslali, s. Faustina bi poslušno, ponizno i požrtvovno išla i sve prihvaćala. Kroz svoj trinaestogodišnji redovnički život s. Faustina je najviše službovala u kuhinji, vrtu i kao vratarica samostana. Baš u tim jednostavnim i naizgled najmanje vrijednim službama, s. Faustina se uzdigla do svetosti.

I na kraju ovog razmatranja jedna zanimljivost. Tijekom obreda oblačenja redovničkog ruha Helena-Faustina se onesvijestila. Sestra Klemensa, koja joj je pomagala pri oblačenju, mučila ju je prigovaranjem da joj se to dogodilo jer je silno žalila za svijetom: „Tek sam nakon njezine smrti saznala da je razlog njezine nesvjestice bio potpuno drugi, a ne tugovanje za svijetom.“ Pravi razlog bio je taj što je s. Faustini Bog dao spoznati koliko će mnogo trpjeti: „Bila je to jedna minuta tog trpljenja. Bog je ponovno preplavio moju dušu velikom utjehom.“ U sljedećem razmatranju vidjet ćemo koliko je Faustinin put prema svetosti bio ispunjen spremnošću na trpljenje. Drugačije nije ni bilo moguće. Kako kod nje, tako i kod nas, nije moguć duhovni rast bez žrtve, predanja i trpljenja.

LITANIJE U ČAST SVETE FAUSTINE

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!
Sveta Marijo, moli za nas!
Sveta Faustino, živi svjedoče milosrdnog Nebeskog Oca, moli za nas!
Sveta Faustino, ponizna službenice Isusa – Utjelovljenog milosrđa,
Sveta Faustino, poslušno oruđe Duha Posvetitelja,
Sveta Faustino, pouzdana kćeri Majke milosrđa,
Sveta Faustino, posrednice poruke o Božjem milosrđu,
Sveta Faustino, vjerna tajnice riječi Isusa Milosrdnog,
Sveta Faustino, ključarice Boga bogatog milosrđem,
Sveta Faustino, dare Božji za čitav svijet,
Sveta Faustino, koja si vidjela Božju dobrotu u svakom stvorenju,
Sveta Faustino, koja veličaš Boga u otajstvu Njegova Utjelovljenja,
Sveta Faustino, sudionice Gospodinove Muke i Uskrsnuća,
Sveta Faustino, predvoditeljice na Isusovom Križnom putu,
Sveta Faustino, koja si susretala Isusa u svetim sakramentima,
Sveta Faustino, sjedinjena sa Zaručnikom u svojoj duši,
Sveta Faustino, očarana milosrđem Boga u životu Blažene Djevice Marije,
Sveta Faustino, koja ljubiš Crkvu – Mistično Tijelo Kristovo,
Sveta Faustino, jaka pravom vjerom,
Sveta Faustino, ustrajna neslomljivom nadom,
Sveta Faustino, goruća vrućom ljubavlju,
Sveta Faustino, lijepa istinitom poniznošću,
Sveta Faustino, jednostavna djetinjim pouzdanjem,
Sveta Faustino, uzore vršenja volje Božje,
Sveta Faustino, primjeru požrtvovne službe,
Sveta Faustino, čuvarice svećeničkih i redovničkih duša,
Sveta Faustino, zaštito mladih i duša male djece pred Zlim,
Sveta Faustino, nado palih i očajavajućih duša,
Sveta Faustino, jakosti bolesnika i patnika,
Sveta Faustino, koja jačaš pouzdanje u srcima umirućih,
Sveta Faustino, žrtvo za grešnike,
Sveta Faustino, zabrinuta za spasenje svih ljudi,

Sveta Faustino, posrednice duša u čistilištu,
Sveta Faustino, koja moliš milosrđe Božje za cijeli svijet,
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine!

Moli za nas, sveta Faustino, da životom i riječima naviještamo divna djela i poruku Božjeg milosrđa.

Pomolimo se!

Milosrdni Bože, primi našu zahvalu za dar života i djelo svete Faustine i po njezinu zagovoru pomozi nam rasti u nadi prema Tebi i milosrđu spram bližnjih. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

MOLITVA PAPE IVANA PAVLA II. SVETOJ FAUSTINI

Sveta Faustino, Božji dare našem vremenu, dare za cijelu Crkvu, isprosi nam da mognemo shvatiti dubinu Božjeg milosrđa i pomozi nam da ga osobno doživimo i svjedočimo našoj braći. Tvoja poruka svjetlosti i ufanja neka se širi po čitavom svijetu, neka vodi grešnike obraćenju, neka ublažava svađe i mržnju, neka daruje svim narodima snagu za djelatnu ljubav i međusobnu solidarnost. Mi, promatrajući danas zajedno s tobom lice Krista Uskrsloga, po-navljamo tvoje riječi pune povjerenja i pouzdanja: Isuse, uzdam se u Tebe!

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja