“Zlo u svijetu ne smije me natjerati da sumnjam u postojanje Boga. Ne bi moglo biti zla da nije bilo Boga.

Prije nego što može biti rupa u uniformi, mora postojati uniforma; prije nego što postoji smrt, mora postojati život; prije nego što postoji zabluda, mora postojati istina; prije nego što postoji zločin, moraju postojati sloboda i zakon; prije nego dođe do rata, mora biti mira; prije nego što postoji Đavao, mora postojati Bog,  protiv koga se pobunio Đavao.

Ne bismo smjeli Boga nazivati ​​“dobrim” jer On čini našu volju, niti ga ne bismo smjeli zvati “zlim” jer On to ne čini.

Budući da postoji Bog, ovaj rat nije pakao. Bog dopušta da se to dogodi samo za veće dobro koje se trenutno ne vidi.

Rat je više nalik Čistilištu nego paklu, jer smo kroz njegov plamen trebali spaliti nečistoću našeg materijalizma.

Nije lako objasniti zašto Bog dopušta zlo; ali ateistu je nemoguće objasniti postojanje dobrote.

Kako bi svemir bez duha, bez duše, bez križa, bez Boga mogao postati središte vjere, čistoće, žrtve i mučeništva? Kako pristojnost može biti pristojna stvar, ako Boga nema?

Budući da je Bog ljubav, zašto bismo se čudili što bi nedostatak toga trebao završiti bolom, mržnjom, slomljenim srcima i ratom?

Postoje samo dvije životne filozofije: kršćanska, koja kaže: prvo post, pa gozba; i poganski, koji kaže: najprije gozba, pa onda glavobolja.

U oba slučaja postoji bol.

Kršćanin s tim nikad ne završava, čak i ako čeka do svršetka vremena.

Postoji veća tragedija od smrti: pobjeda zla.”