Budi dio naše mreže

Na 22. nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed dr. sc. vlč. Pavla Mikulčića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije. Vlč. Mikulčić između ostalog ističe: "Odricanjem od samih sebe Krist od nas traži da se suočimo sami sa sobom te da iz dana u dan nasljedujući ga pobjeđujemo sami sebe, rastući pritom u vjeri i pouzdanju u njega."

/ mp

Koliko god hladno, neobično i teško djeluju Isusove riječi izgovorene u Lukinu evanđelju: Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! (…) Tako, dakle, nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik (Lk, 14,26.33), izgovorene u današnjem evanđeoskom odlomku zvuče još zahtjevnije i teže za održavanje. Naime, iznoseći uvjete koje kandidat mora zadovoljiti ne bi li mu postao učenikom, Isus traži da se odreknemo samih sebe, uzmemo svoj križ te pođemo za njim (Mt 16,24).

Odreći se samoga sebe prvi je od uvjeta za nasljedovanje Krista.

Odreći se samoga sebe prvi je od uvjeta za nasljedovanje Krista. I koliko god bili zahtjevni gore spomenuti uvjeti iz Lukina evanđelja (u dijelu kada opisuje paralelni događaj o kojemu slušamo u današnjem Matejevu izvještaju), koliko god nam bilo teško odreći se i oca i majke, i žene i djece, pa i svoga života i svega što posjedujemo, odreći se samoga sebe čini mi se puno napornijim poslom. Odricanjem od svega što posjedujemo, spremnošću da ostavimo i oca i majku, i ženu i djecu mi se doduše odričemo i dijela sebe jer naši bližnji su dio nas i teško nam je bez njih. Ali odricanjem od samih sebe Isus od nas traži, čini mi se, da se odreknemo i svojih bližnjih, i svoga imanja, ali još više – svojih načina razmišljanja i svoga ustaljena načina reagiranja, svoga karaktera i svoga ponašanja te svega onoga ljudskoga u nama što nam priječi prigrliti vlastiti križ koji nam je Bog namijenio. Odricanjem od samih sebe Krist od nas traži da se suočimo sami sa sobom te da iz dana u dan nasljedujući ga pobjeđujemo sami sebe, rastući pritom u vjeri i pouzdanju u njega. 

Ali tko hoće za Kristom, neka se ne boji to učiniti. Jer gubeći svoj život poradi Krista zapravo ga zadobivamo. I možda ćemo i mi poput Jeremije iz današnjega prvog čitanja zbog toga biti predmetom ismijavanja drugih. Ali i te su nam osude prilika da „profitiramo“ u duhovnom smislu prikazujući i njih kao žrtve žive, svete i Bogu mile. U konačnici, podsjeća nas i sveti Pavao u današnjem drugom čitanju kako naš zadatak nije suobličavati se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno (Rim, 12,2). 

Teška je ovo besjeda. Ponekad i nerazumljiva. Držimo da ju je potrebno interpretirati ne bismo li ju ublažili i prilagodili našemu načinu razmišljanja i življenja. Ova je besjeda bila teško razumljiva i Isusovim učenicima. Pogledajmo samo Petrovo reagiranje predočeno u današnjem evanđeoskom odlomku. A samo nekoliko redaka prije, unutar istoga poglavlja Matejeva evanđelja čitamo Isusovu pohvalu Petru koji je ispovjedio da je Isus Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga. I unatoč toj svijesti i znanju, Petar danas odvraća Isusa od njegova poslanja te time od Petra – Stijene zapravo postaje kamen spoticanja. Petrov je stav ljudski. Petar u tom trenutku nije bio spreman odreći se svoga prijatelja Isusa, a time i dijela samoga sebe te stoga reagira kao napasnik koji Krista želi odvratiti od njegova mesijanskoga poslanja. Ako je tako reagirao Petar, pretpostaviti je da su tako reagirali i ostali učenici. A ako su tako reagirali učenici Kristova vremena, očekivati je da tako reagiramo i mi, sadašnji Kristovi nasljedovatelji.

Nemojmo se umoriti u uzimanju i nošenju naših životnih križeva.

No, obdareni snagom Duha Svetoga nastojmo u pameti imati ono što je Božje te tom sviješću i logikom oblikovati svoje misli, svoja djela, svoj karakter i reagiranja. Koliko god to bilo teško i zahtjevno, nemojmo se umoriti u svakodnevnom odricanju od samih sebe. Nemojmo se umoriti u uzimanju i nošenju naših životnih križeva. Tada zasigurno nećemo biti na sablazan drugima kao što je to danas bio Petar Isusu. Dapače, mnogima ćemo biti svjetionikom i pozitivnim izazovom u njihovim nastojanjima življena vjere te posljedično tomu i ostvarivanja vlastita spasenja.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Pavla Mikulčića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE. 

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja