Na blagdan Prikazanja Gospodinova u Hramu, Crkva svoju pozornost usmjerava na Onoga koji je proglašen Svjetlom na prosvjetljenje naroda, na Isusa Krista, Sina Božjega.

Prikazanje Isusovo u Hramu dio je cjeline velikog Božjeg objaviteljskog djela vezanog uz osobu Isusa Krista. U malenom Isusu starac Šimun prepoznaje i naviješta „spasenje Božje pripravljeno pred licem sviju naroda, svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka izraleskoga“, odnosno prepoznaje i naviješta Isusa kao Spasitelja svih naroda, bilo Židova, bilo pogana.

Starac Šimun u Isusu prepoznaje „svjetlost na prosvjetljenje naroda“.

Isus to uistinu i jest: čista, božanska svjetlost. Sam za sebe je rekao i svojim slavnim uskrsnućem potvrdio: „Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.“ (Iv 8, 12).

U Prvoj Ivanovoj pak čitamo: „Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve!“ (1Iv 1, 5).

Uočavamo kako je Bog Isusa Krista izvor svjetlosti i sama svjetlost. Svjetlost je u Bibliji, drugim riječima, uvijek povezana s Bogom, Kristom, sa životom, s onim što je dobro.

Nasuprot svjetlosti stoji tama, zlo, Sotona, manjak dobra. Bog je  svjetlost, no u isto vrijeme Bog je i ljubav. Svjetlost i ljubav pripadaju jedno drugome, kao što jedno drugome pripadaju tama i mržnja. Biti i hoditi u svjetlosti znači, drugim riječima, biti i hoditi u ljubavi.

Crkva i kršćani su svijetu i ljudima pozvani sjajiti Kristovim sjajem i svjetlom

Drugi vatikanski sabor svoju važnu konstituciju o Crkvi, Lumen gentium, upravo započinje temom svjetla i ističe:

„Svjetlo naroda je Krist pa stoga ovaj Sveti sabor, sabran u Duhu Svetom, žarko želi njegovom svjetlošću, koja odsijeva na licu Crkve, prosvijetliti sve ljude navješćujući evanđelje svemu stvorenju (usp. Mk 16, 15)“ (LG 1).

Ovdje je istaknuta važna stvarnost: nije Crkva svjetlo, već je Krist svjetlo i svjetlost naroda, a Crkva je pozvana, kao i svaki kršćanin, svijetliti Kristovom svjetlošću, odsijevati Kristovo svjetlo i njime obasjavati svakoga čovjeka. Crkveni oci su pritom rado koristili odnos Sunca i Mjeseca, te ovu sliku primjenjivali na odnos Krista i Crkve.

Kao što Mjesec ne svijetli svojom svjetlošću, nego na svojoj površini odražava Sunčevu svjetlost, tako su i Crkva i kršćani pozvani žarko svijetliti Kristovim sjajem. To prethodno znači da sami moraju biti trajno obasjani Kristom i ne dopustiti tami da zavlada, već obasjani Suncem – Kristom, Crkva i kršćani su svijetu i ljudima pozvani sjajiti Kristovim sjajem i svjetlom.

Vi ste svjetlost svijeta!

Na tom tragu je i Isus poučavao svoje učenike: „Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima“ (Mt 5,14 – 16).

Krist je svjetlost svijeta. No, obasjani Kristom, i kršćani imaju zadaću biti Kristove svjetiljke na zemlji, u svijetu, među ljudima i narodima. Svijetliti Kristovim svjetlom, Kristovom ljubavlju, milosrđem, istinom, velikodušnošću, darežljivošću, mirom, jednostavnošću, poniznošću, blagošću, vjernošću, praštanjem, dobrotom. Pozvani smo sjajiti i svijetliti svim onim čime je i sam Isus Krist sjajio i svijetlio i obasjavao svijet i njegovu tamu.

Danas ćemo upaliti svijeće. Svijeća je simbol svjetla koje je Krist. No svijeća je i podsjetnik, odnosno opomena nama kršćanima da svijetlimo u ovom svijetu, da živimo kao djeca svjetla, da živimo prosvijetljeni i prožeti Božjom riječju, Duhom Svetim, samim Kristom.

svijeće / Foto: Canva

U svijetu u kojem se čini da je tama sve gušća, mrak sve crnji, a zlo i mržnja kao da se sve više umnažaju, od iznimnog je značaja biti svijeća, biti svjetiljka, biti svjetlo koje razbija tamu te daje nadu da zlo i tama ipak neće imati zadnju riječ.

U konačnici, tama u sebi nema nikakvu samostalnu snagu niti supstanciju: ona je tek manjak svjetla i postoji tek kad svjetla nema. I najmanje svjetlo ima snagu razbiti i najgušću tamu. Neka nas Kristovo svjetlo trajno obasjava, da uzmognemo i sami, Kristovom ljubavlju, istinom i sjajem obasjani, biti svjetlila u svijetu.

Uz dopuštenje uredništva, homiliju prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti na mrežnoj stranici Vjesnika.