Mladi ste i poletni ali stanite malo, zahvalite, pogledajte u nebo. Znam, mrak je ali Bog vas i sada gleda očima svjetla. Tamo negdje među zvijezdama. Mahnuo je zvijezdom padalicom sa zapada, jeste li vidjeli, da to je bio On!
Karmelićanin Krešimir Josip Bahmec na svojim je društvenim mrežama objavio je tekst o poticaju na mlitvu za mlade. U nastavku prenosimo cijelu objavu.
Ponoć je. Vozim gradom koji je svačiji ali i moj. Mnogo mladih koračaju, žure za životom kao da znaju da je mladost tek dah pokraj vječnosti. Ne mogu da se ne osvrnem slušajući upravo “Je suis malade” od Lare Fabian, i osjećajuć da to svako dijete neko voli…i čeka, strepi, moli za nj. Molim tako i ja. Za svako ponaosob nepoznato mlado biće. Vidjevši dječaka koji misli da je osvojio svijet potiho mu rekoh, da ne čuje, u molitvi: “ne žuri, imaš još puno toga za postići, možda nisi stigao zahvaliti za ovaj dan pa ću ja mjesto tebe, zajedno sa majkom koja prebire upravo zrnca treće desetice Gospe slavne.”
Gledam te mlade djevojke što od ceste napraviše pistu a od stanice pozornicu. Jeste, lijepe ste jer vas je Bog učinio takvima. Da uljepšate svijet. Da osmijehom ozdravite tužna prolaznika ili umorna radnika treće smjene. I za tebe molim djevojko u visokim cipelama i oskudnoj haljini što si se nasmiješila. Napravio sam znak križa uzvrativši ti osmjeh, tu negdje kod Maksimira.
Napravio sam znak križa uzvrativši ti osmjeh, tu negdje kod Maksimira.
Mladi ste i poletni ali stanite malo, zahvalite, pogledajte u nebo. Znam, mrak je ali Bog vas i sada gleda očima svjetla. Tamo negdje među zvijezdama. Mahnuo je zvijezdom padalicom sa zapada, jeste li vidjeli, da to je bio On!
Stao bih najradije i pomolio se s vama, blagoslovio vas ali toliko vas je da ne mogu odabrati već iz prikrajka kao ponosni otac moliti prisnažujući molitve vaših najdražih koji kao i mi ne spavaju. Pa tko će spavati dok mu je čedo vanka?
Vjerujem Bože da ćeš čuti koju moji riječ, brižnu molbu.
Nit Bog ne spava. Uvijek bdije nad vama. Evo, skoro sam do samostana došao i policija me zaustavi. “Hvaljen Isus kako ste”, upita mladi policajac kao da me poznaje i poželi sretan put. Kao da je znao da sam molio za djecu za koju se i on brine. I za njega sam molio blagoslovljajući ga. Zaspati ne mogu, ali moliti mogu. Vjerujem Bože da ćeš čuti koju moji riječ, brižnu molbu. Da djeca dođu sretno kući i da majke mogu mirno zaspati. I očevi. I oni vole. Jako, jako. Na najjače – svoje malene i velike princeze i prinčeve. Bit će sve dobro. Pobjedit će ljubav.