Molite za nas i ne zaboravite da Bog nije odabrao anđele za svećenike nego ljude. Da doista želimo biti sveti a tako je teško, tako je trnovit put. Toliko nam treba vaše pomoći i razumijevanja. Molitve i žrtve. Ne možemo sami ništa. Samo zajedno s vama, s Bogom. Dug je put. Ali isplati se žrtve, isplati se umirati svaki dan. Makar za jednu dušu potrošiti cijeli život.
Karmelićanin Krešimir Josip Bahmec na svojim je društvenim mrežama objavio je tekst posvećen radu svećenika i očekivanju ljudi od njih. U nastavku prenosimo cijelu objavu.
Kažu da su svećenici kao avioni. Dok lete svima su dobri. Kad jedan padne onda ni jedan ne valja, samo se priča o padu tog jednog. Razmišljao sam tako o doktorima. Puno ulažu, žrtvuju se. Kada pogriješe neki ih žele linčovati. Kao da doktoru nije velika patnja kada ne uspije nekome spasiti zdravlje ili život. Makar je spasio desetine ili stotine, taj jedan dva neuspjeha ga proganja cijeli život. Liježe i budi se s mišlju – jesam li mogao bolje da ta osoba, to dijete živi. Slično je u životu fratra, svećenika. Velika je odgovornost. Radi se o dušama, o spasenju! Jasno, Bog spašava ali mi smo jako odgovoni. Nikada nam nije svejedno. Ne možemo se naviknuti na bol, tugu, tragediju.
Najgore je ipak kod očekivanja ljudi.
Možda nam nedostaje odvažnosti, hrabrosti pa čak i ljubavi.
Ali također, da Isusa nikada ne smijemo zatajiti, nikada izdati. Jer ne dajemo ljudima svoje.