"Sjetimo se kad nam je netko nešto nažao učinio i odjednom pojavi se prilika za osvetiti se. Prva pomisao je: 'Joj jedva čekam spustiti mu(joj) pred svima, poniziti ga(ju)'. To je već prvi znak borbe gdje đavao želi da tako postupimo. No, s druge strane osjećamo da to nije dobro i da će nas to učiniti potpuno jadnima ako uzvraćamo istom mjerom", poručio je remetski župnik o. Antonio Mario Čirko u objavi na društvenim mrežama.
RIJEČ ZA TEBE
Nitko od nas ne može reći da nije potreban obraćenja. Svaki dan je potrebno nešto napraviti, poboljšati, promijeniti… Obraćenje znači promijeniti svoj životni smjer, ponašanja, međusobne odnose i drugo ako nisu u skladu kršćanskim vrednotama.
Isus dolazi među ljude da pobijedi prisutno zlo i da otkupi čovjeka. Đavao je bijesan kada osluškujemo Božja nadahnuća i želimo se mijenjati na bolje. Obraćenje je zato i duhovna borba. Ona je stvarnost koja postoji svaki dan. Ovdje se ne radi o fizičkoj borbi, nego je riječ o duhovnom ratu.
Isus je za nas prošao duhovnu borbu, ali čovjek svojim grijehom i dalje dopušta zlu da se poigrava s njime. Zato je važno znati da je Isus pobijedio, da nas je uistinu otkupio i zlo nema vlasti nad nama osim ako mi to svojim postupcima ne pokazujemo.
Treba znati da Isusov poziv ljubavi donosi mir, a đavao samo stvara nered
Svatko od nas je doživio svađu, kušnju, ljutnju, sumnje, mržnju, strahove, malodušnost i dr. Sve to što se znade javiti znakovi su duhovne borbe gdje nas zlo želi pokolebati, slomiti i poraziti. Sjetimo se kad nam je netko nešto nažao učinio i odjednom pojavi se prilika za osvetiti se. Prva pomisao je: »Joj jedva čekam spustiti mu(joj) pred svima, poniziti ga(ju)«. To je već prvi znak borbe gdje đavao želi da tako postupimo. No, s druge strane osjećamo da to nije dobro i da će nas to učiniti potpuno jadnima ako uzvraćamo istom mjerom. I tu je sada ključno kome će se osoba prikloniti. Ali treba znati da Isusov poziv ljubavi donosi mir, a đavao samo stvara nered.
Kada smo toga svjesni onda osobu koja nas je povrijedila prihvaćamo na taj način da situaciju stavljamo u Božje ruke. S druge strane nastojimo oprostiti osobi. Tada dolaze razne misli koje se tome protive, ali i tada kada nam se čini besmisleno opraštati i da nemamo snage treba reći: »Isuse, ja ne mogu i po ljudskom ne mogu oprostiti, ali tvoja milost neka dođe u moje srce i preobrazi moju nutrinu da može oprostiti«.
Potreban je i korak zahvaliti na osobi koja nas je povrijedila
Također potreban je i korak zahvaliti na osobi koja nas je povrijedila. Moje osobno iskustvo me je naučilo da Bog sve izvodi na dobro, da nas podučava životnoj lekciji koja nam pomaže za naš duhovni rast. Nijedna nevolja ako se preda u Božje ruke ne ostaje besplodna, nego donosi obilje milosti. To je jedna od mnogobrojnih slika duhovne borbe. Đavao želi poraziti kršćanina. Želi ga prevariti i mučiti. Želi ga držati daleko od istine, jer on zna da će nas istina osloboditi. No nekada čovjek kao da je namjerno gluh da prihvati Isusovu istinu. Đavao zna da će naša vjera, ako joj se dopusti da raste, sve njegove laži učiniti nedjelotvornima.
Kad stanemo pred Boga i kažemo: »Ne trebam više ništa od ovoga svijeta, hoću samo Isusa, đavao to zna.« On to ne zna samo iz naših riječi, već i iz naših djela, jer se više ne radi o pukoj izjavi, nego o načinu življenja. Obraćenje je ozbiljan proces, ali i radostan korak prema nutarnjem miru i blagoslovu koji ne ostaje samo kod jedne osobe, nego se dalje širi na bližnje i na one koji su nam na životnom putu.