"Moje iskustvo kao svećenika govori mi da Bog i onda kada čovjek tvrdokorno odbija pomoć i oproštenje, da nikada ne odustaje od čovjeka, sve do zadnjega izdisaja. Zbog toga za nijednoga čovjeka ne smijemo donositi svoje sudove o nečijem spasenju", piše remetski župnik o. Antonio Mario Čirko u svome promišljanju.
Župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Remetama o. Antonio Mario Čirko na svojim je društvenim mrežama objavio promišljanje o sadržaju evanđelja dvadeset i prve nedjelje kroz godinu u kojem je istaknuo da za nijednog čovjeka ne smijemo donositi svoje sudove o nečijem spasenju. U nastavku pročitajte cijelo njegovo promišljanje.
U današnjem evanđelju (Lk 13, 22-30) jedan slušatelj postavlja Isusu direktno pitanje: “Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?” Uistinu, jedno od vječnih pitanja svakoga vjernika je: “Tko je spašen za život vječni? Što se dogodilo sa ovom osobom koja je bila poznata kao jako loša osoba? Ili što je bilo sa osobom koja si je oduzela život?” S druge strane za one ljude koji su po našim mjerilima živjeli svetim i dobrim životom nemamo problema odmah zaključiti da se nalaze u nebu. Ovdje se trebamo sjetiti da nismo mi oni koji donosimo sud o nekoj osobi, te određujemo gdje će tko završiti.
Bog ne želi da itko propadne, zato je i darovao svoj život za nas, otkupio nas – mi smo spašeni!
Važno je promišljati o nama samima kakav je naš život, a drugima biti primjer za put prema nebu. Sjetimo se da je Božje milosrđe i Božja ljubav iznad svih naših ljudskih mjerila i shvaćanja. Bog ne želi da itko propadne, zato je i darovao svoj život za nas, otkupio nas – mi smo spašeni! Sada je temeljna naša sloboda da li prihvaćamo tu ponudu spasenja ili ju odbijamo. Moje iskustvo kao svećenika govori mi da Bog i onda kada čovjek tvrdokorno odbija pomoć i oproštenje, da nikada ne odustaje od čovjeka, sve do zadnjega izdisaja. Zbog toga za nijednoga čovjeka ne smijemo donositi svoje sudove o nečijem spasenju. S druge strane pozvani smo stvarati ozračje ispravnog življenja koji je često puta u suprotnosti s pravilima ovoga svijeta.
Zbog toga za nijednoga čovjeka ne smijemo donositi svoje sudove o nečijem spasenju.
Široki vrata su uvijek jedan veliki izazov koji privlači, kao u moru ribe u noći bez mjeseca kada ih ribari svojim svijetlom usmjeravaju u mrežu i zamku iz koje ne mogu više pobjeći. Uska vrata zahtijevaju napor, ali pomažu da iza sebe ostavljamo nepotrebne terete radi kojih možemo potonuti u lažnom sjaju ovoga svijeta.