"Nisam razumio što se zaista događa na oltaru. Bio sam slijep za realnost koja se događa u tom trenutku", piše o. Gabriel Lickteig te nastavlja: "ali onda sam iskusio 'euharistijsko čudo', kao da me grom pogodio (...) Upravo taj trenutak ostavio je toliki dojam na mene da sam počeo svakodnevno ići na misu te sam pristupio samostanu i postao katolički svećenik."
O. Gabriel Lickteig napisao je na portalu ChuchPOP vlastito svjedočanstvo o trenutku koji mu je zauvijek promijenio život.
“Ne sjećam se kako i zašto sam taj dan zalutao u crkvu, ali sjećam se da sam sjedio negdje na sredini okružen s još nekoliko ljudi. Svećenik dominikanac sjedio je pozadi i gledao prema oltaru. Gledao sam ljude oko sebe i stalno pogledavao prema svećeniku, pitajući se što bismo trebali napraviti. Nakon što sam ga pogledao treći ili četvrti put, pretpostavljam da se već malo uznemirio. Vjerojatno se pitao zašto ne gledam prema oltaru”, navodi svećenik.
Doživljavao sam euharistiju mrtvim objektom dok mi se nije dogodilo euharistijsko čudo.”
“Evo u čemu je bila stvar: razlog zbog kojeg nisam gledao prema oltaru je taj što nisam razumio što se zaista događa na oltaru. Bio sam slijep za realnost koja se događa u tom trenutku. Gledao sam prema oltaru jer su svi drugi gledali u tom smjeru. Konačno, pogledao sam na sredinu oltara na kojem je bio zlatni instrument i vidio sam euharistiju. Priznajem u potpunosti kako sam bio vrlo nesiguran u vezi vlastitog vjerovanja o tome što je zapravo euharistija”, piše o. Gabriel Licktieg pojašnjavajući da, iako je išao u katoličke škole većinu svoga života i bio ministrant, euharistiju nije shvaćao kao živu realnost.
“Bio sam jedan od onih ljudi koji je euharistiju tretirao kao mrtvi objekt, ali onda sam iskusio čudo, kao da me grom pogodio. On nije bio zvučan, ali bio je nešto najglasnije što mi se ikada dogodilo. Moje oči su se najednom otvorile i shvatio sam u potpunosti što svi ljudi rade u Crkvi: klanjaju se Isusu Kristu, Kralju kraljeva i Gospodaru gospodara. Gledajući u Gospodina izložena u vidljivoj hostiji, Presvetom oltarskom sakramentu, znao sam da je Osoba prisutna i živa poput bilo koje osobe koja je tamo stajala pored mene”, posvjedočio je o. Gabriel Licktieg.
Na vlastito iznenađenja, čuo sam duboko u svojoj duši da euharistija jest Osoba.”
“Upravo taj trenutak ostavio je toliki dojam na mene da sam, s vremenom, počeo svakodnevno ići na misu te sam pristupio samostanu i postao katolički svećenik”, naveo je pojašnjavajući da je najveće blago u njegovom životu sjedinjenje s Gospodinom te da ovu priču dijeli zato što želi svakom katoliku toliku sreću da iskusi vlastito euharistijsko čudo. Svima koji to još nisu iskusili savjetuje da idu na ispovijed, primaju Tijelo Kristovo koliko god često mogu u stanju milosti i neka provode vrijeme s Kristom izvan mise. “Provođenje vremena s Gospodinom izvan mise probudit će vas za stvarnost da je On Osoba i da je to vrijeme koje provodimo s njim, vrijeme provedeno, ne s mrtvim objektom, već sa živim i velikim Gospodinom”, zaključio je o. Gabriel Licktieg.