I danas u susretu s Gospodinom nailazimo na pitanje koje smo već više puta čuli, pitanje koje Isus postavlja učenicima, a onda i nama oko njega okupljenima:

A vi, što vi kažete, tko sam ja?

Nije Isusu bitan odgovor na pitanje: Što govori svijet, tko sam ja?

Isus / Foto: Canva

Svijet Isusa primjećuje ili uopće ne primjećuje. Kad je učenike u današnjem evanđelju pitao za odgovor svijeta, vidimo da je svijet zainteresiran za Isusa te jedni misle da je Ivan Krstitelj, drugi da je Ilija, a treći pak da je neki od proroka. Vjerujem da bi danas odgovor bio malo drukčiji.

Svijet Isusa primjećuje ili uopće ne primjećuje.

Nalazimo se, braćo i sestre, u vremenu kad govor o Bogu nije potreban, kad se tema Boga želi učiniti smiješnom i nepotrebnom, vremenu u kojem se više ne govori ni negativno o Bogu, već ga se želi staviti apsolutno postrani. Vrijeme i društvo u kojemu jesmo izbacilo je Boga iz govora i usmjerilo svoj govor, idući korak dalje, prema njegovoj Crkvi, ukazujući pomno i promišljeno na njezine mane, nauštrb nauka koji širi i propovijeda.

Okrenutost pokojnog pape Franje prema rubnima i prema svakom članu Crkve, mediji i društvo iskoristit će da naglase kako Crkva za navedene dosad nije uopće marila. Što god se može, okrenut će se javno protiv Crkve, i ostaje nam čuti od pojedinaca koji Crkvu ne priznaju: U Boga vjerujem, ali ne i u Crkvu!

Stope u pijesku / Foto: Canva

Tako, na prvi pogled, nisu obećavajući odgovori na Isusovo pitanje Što govori svijet, tko sam ja? Baš zato se Isus na tom pitanju ne zaustavlja, nego ide dalje. Želi doći do pravoga pitanja, odgovor na koje, Kristovom snagom i milošću, može i hoće promijeniti odgovor na prvo pitanje.

Nije li življenje vjere baš to, ustrajno i uporno pokazivanje ljubavi Gospodinu i bližnjemu?

Svijet kaže danas tako i neka svijet govori kako hoće, ali ja tebe, Petre, moj apostole, svaki moj nasljedovatelju, pitam: A ti, što ti kažeš, tko sam ja? Toliko puta Gospodin pred nas stavlja ovo pitanje, da se ponekad možemo ražalostiti baš poput spomenutog Petra nakon što je treći put upitan: Šimune Ivanov, voliš li me? No, nije li življenje vjere baš to, ustrajno i uporno pokazivanje ljubavi Gospodinu i bližnjemu?

Ne želi Isus da postanemo zadovoljni samo osjećajem što ga doživimo u susretu s njime niti da se zaustavimo samo na emocijama koje u nama izaziva pogled na njegova čudesa, na muku, smrt i Uskrs. Priznajući svu ljepotu takvih osjećaja, Isus traži daljnje korake.

Stope u pijesku / Foto: Canva

A ti, što ti kažeš, tko sam ja? Nemojmo mu školski odgovarati da je on naš Spasitelj i Otkupitelj, bez da iz srca i čvrste vjere znamo što bi taj odgovor značio. Nemojmo mu na ovo pitanje odgovarati onako kako bi u ovom trenutku odgovorio svijet, jer je takvo mišljenje promjenjivo – u stanju veličati ga kao kralja i pozdravljati mašući palminim granama, a u drugom trenu tražiti da ga se razapne.

Odgovorimo mu spremni zajedno s njime nositi svaku radost i žalost ovozemaljskog života.

Odgovorimo mu odlučna srca, koje prihvaća sve ono što odluka vjere sa sobom donosi. Odgovorimo mu spremni zajedno s njime nositi svaku radost i žalost ovozemaljskog života. Odgovorimo mu na pitanje A ti, što ti kažeš, tko sam ja? svjesni da nas naš ustrajni odgovor na njegovo pitanje vodi putem svetosti u kraljevstvo Božje.

Petar prihvati i reče; „Krist – Pomazanik Božji!“ Stavimo i mi svoj vlastiti odgovor pred Isusa i ne dajmo se pokolebati pitanjem koje će nam sljedeće nedjelje pri ponovnom susretu uputiti. Neka to pitanje ponovno produbljuje i učvršćuje našu vjeru.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Josipa Filipovića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.