U današnje smo vrijeme izvrgnuti mnogim promidžbenim porukama koje nam obećavaju sigurnu zabavu, nezaboravne trenutke, ludi provod, sreću i puno smijeha. Pa i sami se često trudimo potražiti zabavu, maštamo o ljetovanju, o provodu, o tome da si pribavimo ovo ili ono, da uspijemo u poslu i u društvu, da uživamo u dobroj zaradi i dobroj zabavi…

Radujte se u Gospodinu uvijek!

Međutim, dovoljno znamo iz životnog iskustva da nije lako doći do uspjeha, a da je još puno, puno teže doći do mira, radosti i duboke nutarnje sreće. Toliko nas briga i nesigurnosti okružuje! I, evo, došli smo možda baš danas na misu glave pune briga i tegobnih misli. Neke nam se životne prilike čine teškima. Obuzimaju nas brige zbog narušena zdravlja, zbog nategnutih odnosa u obitelji, zbog novčanih poteškoća. Nikad brigama kraja!

Pavao nam danas govori: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!“ Kao da se to može tek tako! Kao da se samo tako u nama može uključiti neka sklopka za radost: uključiš i – evo radosti. Pa ipak, braćo i sestre, evanđelje koje Crkva stoljećima navješćuje, koje slušamo svake nedjelje, sama riječ evanđelje znači – poznato nam je! – upravo to: radosna vijest. Apostoli su počeli naviještati Isusa Krista i taj su navještaj zvali radosna, blaga, vesela vijest. I, evo, ova nam današnja nedjelja na poseban način želi naglasiti upravo radost navještaja spasenja. Zato se u liturgijskoj tradiciji ova nedjelja i zove Gaudete, u prijevodu: „Radujte se!”

Pravi mir, a onda i duboka radost, dolazi samo od Boga.

Zašto smo toliko puta nezadovoljni, nesretni, potišteni, tjeskobni? Zašto nemamo mira ni sna, zašto smo mrzovoljni na sve i svakoga?

Zato što se toliko puta trudimo isključivo oko ovozemnih stvari. A toga nikada dovoljno za čovjeka koji se samo oko toga trudi. Nesretni smo i nezadovoljni i zbog toga što na stvarne životne nevolje – kao što su bolest i nepravde koje trpimo – ne gledamo očima vjere: Krist je trpio, ali je uskrsnuo i bio proslavljen.

Mi koji zajedno s njime trpimo nadamo se da će, baš zato što s njime trpimo, naša patnja biti plodonosna. S Kristom, naime, trpimo, da bismo zajedno s njime bili i proslavljeni. Osim toga, duboki mir i radost unosi u naše duše svijest da se trudimo biti vjerni Bogu i svojoj savjesti.

S Kristom, naime, trpimo, da bismo zajedno s njime bili i proslavljeni

Nema sretnijeg čovjeka od onoga koji je u miru s Bogom i koga njegova savjest ne optužuje. Naravno, ne u smislu da bi bio bez ikakve pogreške i mane. Sretan je, naime, čovjek koji se istinski i prvenstveno oko toga trudi. A Božja milost čini ostalo.

Istinska radost izvire iz smirene duše, iz čovjekova srca ispunjena Bogom i njegovom ljubavlju. Pravi mir, a onda i duboka radost, dolazi samo od Boga. Jer od njega je svako dobro. Od Boga dolazimo, po Kristu se spašavamo ulazeći u Božju obitelj, a Duhom Svetim se posvećujemo i izdižemo iznad isključivo ovozemnih želja i probitaka. Ako to nije izvor radosti, što bi onda bio?

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Nine Perice prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.